ONE SU BILE TRI ROĐENE SESTRE KOJE SU MUČENIČKI STRADALE ZA HRISTA! Danas su Svete Agapija, Hionija i Irina!
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Imao je i nekoliko viđenja Presvete Bogorodice.
Srpska pravoslavna crkva 5. maja praznuje Prepodobnog Teodora Sikeota, velikog vizantijskog podvižnika, episkopa i iscelitelja iz 6. veka.
Poznat po strogom asketizmu od rane mladosti, ovaj svetac se poštuje kao zaštitnik zdravlja, a veruje se da molitve upućene njemu donose isceljenje.
Rođen je u selu Sikea u Galatiji (Mala Azija), po čemu je i dobio nadimak Sikeot.
Od malih nogu bio je posvećen asketskom životu, postu i molitvi.
- Još kao desetogodišnji dečak, Teodor se predavaše trudnom postu i svenoćnoj molitvi po ugledu na nekoga starca Stefana, koji življaše u njegovom domu - piše u žitijama.
Majka Marija mu je bila bogata udovica i nameravala je sina "posvetiti vojnome zvanju".
Ali, prema predanju, u snu joj se javio Sveti Đorđe i izvesti je, da je Teodor "namenjen na službu ne caru zemaljskom, nego caru nebeskom".
I Teodoru se javljao Sveti Đorđe mnogo puta, bilo da ga pouči, bilo da ga spase kakve opasnosti, "u koju su ga zlobni demoni stavljali".
Imao je i nekoliko viđenja Presvete Bogorodice. Podvig Teodorov nadmašavao je svojom surovošću podvige svih živih podvižnika njegovog vremena.
- Mučio je telo svoje i glađu i žeđu i železnim okovima i svenoćnim stajanjem na molitvi. Sve, samo da bi dušu svoju vezao ljubavlju za Boga i učinio je potpunom gospodaricom nad telom. Na Teodorovu ljubav odgovorio je milostivi Gospod ljubavlju.
Prema predanju, Bog mu je darivao velike moći nad zlim dusima i nad svim bolestima i mukama ljudskim. Bio je naširoko poznat kao čudotvorni iscelitelj.
Bio je rukopoložen, protiv njegove volje, za episkopa Anastasiopoljskog. Na episkopskoj službi proveo je11 godina, "i onda umoli Boga, da ga oslobodi te službe, da bi se ponovo posvetio svome omiljenom podvigu".
Potom se vratio u svoj manastir, gde se mirno upokojio 613. godine.
U tebi se, oče, sigurno spase bogolikost jer si, primivši Krst, sledio Hrista. Delima si učio prezirati telo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i s anđelima, Sveti Teodore, raduje se duh tvoj.
Car je savetovao devojke da se poklone idolima i tako sebi spasu živote, ali su one to odbile.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.
Podvižnik iz palestinske pustinje koji je kroz post, molitvu i tišinu izgradio put koji i danas nadahnjuje vernike da preispitaju sopstvene izbore.
Na gubilište sa Simeonom bilo je izvedeno još 1000 hrišćana.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.
Praznici Vaznesenje Hristovo i Silazak Duha Svetoga pripadaju istom vaskršnjem krugu i njihov datum uvek zavisi od praznika Vaskrsenja Hristovog
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.