SVI SU BILI IZ REDOVA SEDAMDESETORICE! Danas slavimo Svete apostole Irodiona, Agava, Rufa i druge s njima
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Srpska pravoslavna crkva 26. aprila slavi Svetog sveštenomučenika Artemona Laodikijskog.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Pred sudijom mučiteljem ovako je za sebe rekao:
"Imenujem se Artemon, rob Hrista Boga mojega; 16 godina beh čtec i čitah knjige u crkvi Boga mojega; 28 godina beh đakon i čitah svešteno Jevanđelje; 33 godine napunih kao prezviter učeći ljude i nastavljajući ih na put spasenja s pomoću Hristovom".
Sudija ga je potom uveo u hram Eskulapov gde su žrečevi negovali velike zmije, posvećene tome "bogu".
Svi su mislili da će zmije ugristi Artemona.
"No on se prekrsti i silom krsta prikova sve zmije za zemlju tako da se ne mogahu maći. Potom ih izvede sve u dvorište, duhnu na njih i sve ih na mah umrtvi. Svi behu u velikom užasu", piše u žitijama.
Prema predanju, glavni žrec toga hrama, Vitalije, videći ovo čudo, padao je na kolena pred Artemonom i povikao: "Veliki je Bog hrišćanski!"
Tu na licu mestao Vitalija je krstio svetitelj "sa još nekim prijateljima njegovim".
Međutim, sudija je bio nepokolebljiv i nastavio je svetitelja da muči posle svega.
"Jednom ga htede baciti u vrelu smolu, no sam se s konja vrže u nju i izgore. Behu viđena dva orla koji padoše na nj’ digoše ga s konja i vrgoše u smolu".
Sveti Artemon je posle toga oslobođen na izvesno vreme i išao je po svetu, praćen uvek sa dva svoja omiljena jelena,i propovedao hrišćanstvo.
No ponovo je uhvaćen i posečen 303 godine.
Bio si naslednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Artemone: Moli Hrista Boga da spase duše naše.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Sveti mučenik Evpsihije bio je blagorodnog porekla i vaspitan kao hrišćanin.
Sveti mučenik Terentije (zajedno sa Afrikanom, Maksimom, Pompijem i još 36 saputnika) je ranohrišćanski svetitelj koji je stradao u 3. veku.
Skončao je u mukama 92. godine.
Prekretnica u njegovom životu dogodila se kada je, po Božjem promislu, upoznao jednog starca.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Stradala je kao mučenica oko 308. godine, postavši jedan od najsvetlijih primera svedočanstava ranohrišćanske postojanosti i vere.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Prekretnica u njegovom životu dogodila se kada je, po Božjem promislu, upoznao jednog starca.
Posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji zauzima njegovo delo "Pastir", koje je nastalo prema otkrovenjima anđela Božjeg.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.