"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Metanisanje u pravoslavlju predstavlja pokajanje koje je praćeno zemnim poklonom. Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti. One su, naime, pokloni pred Gospodom i njegovim svetima.
U pravoslavlju razlikujemo male i velike metanije.
Mala metanija je poklon telom do pojasa, kada se stojeći sagnemo u struku tako da prstima ruke dodirnemo pod, i ponovo se uspravimo.

Velike metanije, poznate i kao "velika kolenopoklonjenja", imaju izuzetno važnu ulogu u pravoslavlju i prevashodno predstavljaju čin dubokog pokajanja.
One predstavljaju i jedan od najvažnijih gestova pobožnosti i poniznosti vernika, a ujedno su i sredstvo kroz koje se vernici povezuju s Bogom, kroz molitvu, pokajanje i samospoznaju.
Velike metanije vrše se tako da se najpre prekrsti, onda rukama i kolenima padne na zemlju, pa čelom pokloni do zemlje. Posle toga bi se trebalo opet prekrstiti. Ovaj poklon simbolizuje poniznost pred Bogom i istinsko priznanje vlastite grešnosti i pokajanja.
Pokajanje nije samo priznanje grešaka, već i iskreno nastojanje da se menja život u skladu sa Božijim zapovestima. Velika metanija pokazuje vernikovu spremnost da se odrekne svojih grešnih sklonosti i ponizno se vrati Bogu.
Sveti Isak Sirin je isticao da metanije nikad ne treba zanemarivati zato što one plaše i Satanu.
- Ne zanemaruj zemne poklone (metanija), jer to plaši Satanu. Znaj da će te mnogo napadati demoni kada počneš da se klanjaš svome Bogu. Nijedna stvar u duhovnoj borbi nije uzvišenija od podvižničkog napora, koji toliko mrze demoni. Bivaju opaljivani kada vide da se hrišćani klanjaju pred Raspetim - isticao je Sveti Isak Sirin.
Kada se metanije vrše pročitajte na ovom linku.
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti. Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom. Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja. Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.

"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
DA LI SU GRESI OPROŠTENI AKO POSLE ISPOVESTI NE OSEĆAMO OLAKŠANJE! Sveštenik objasnio šta bi u takvoj situaciji trebalo uraditi
NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Za 31. decembar, izabrani stihovi iz sure El Ikhlas u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta“ podsećaju na Božju jedinstvenost i savršenstvo.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.