"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Metanisanje u pravoslavlju predstavlja pokajanje koje je praćeno zemnim poklonom. Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti. One su, naime, pokloni pred Gospodom i njegovim svetima.
U pravoslavlju razlikujemo male i velike metanije.
Mala metanija je poklon telom do pojasa, kada se stojeći sagnemo u struku tako da prstima ruke dodirnemo pod, i ponovo se uspravimo.

Velike metanije, poznate i kao "velika kolenopoklonjenja", imaju izuzetno važnu ulogu u pravoslavlju i prevashodno predstavljaju čin dubokog pokajanja.
One predstavljaju i jedan od najvažnijih gestova pobožnosti i poniznosti vernika, a ujedno su i sredstvo kroz koje se vernici povezuju s Bogom, kroz molitvu, pokajanje i samospoznaju.
Velike metanije vrše se tako da se najpre prekrsti, onda rukama i kolenima padne na zemlju, pa čelom pokloni do zemlje. Posle toga bi se trebalo opet prekrstiti. Ovaj poklon simbolizuje poniznost pred Bogom i istinsko priznanje vlastite grešnosti i pokajanja.
Pokajanje nije samo priznanje grešaka, već i iskreno nastojanje da se menja život u skladu sa Božijim zapovestima. Velika metanija pokazuje vernikovu spremnost da se odrekne svojih grešnih sklonosti i ponizno se vrati Bogu.
Sveti Isak Sirin je isticao da metanije nikad ne treba zanemarivati zato što one plaše i Satanu.
- Ne zanemaruj zemne poklone (metanija), jer to plaši Satanu. Znaj da će te mnogo napadati demoni kada počneš da se klanjaš svome Bogu. Nijedna stvar u duhovnoj borbi nije uzvišenija od podvižničkog napora, koji toliko mrze demoni. Bivaju opaljivani kada vide da se hrišćani klanjaju pred Raspetim - isticao je Sveti Isak Sirin.
Kada se metanije vrše pročitajte na ovom linku.
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti. Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom. Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja. Više puta dolazili su muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime islam, ali vojvode za to nisu htele ni da čuju.

"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
DA LI SU GRESI OPROŠTENI AKO POSLE ISPOVESTI NE OSEĆAMO OLAKŠANJE! Sveštenik objasnio šta bi u takvoj situaciji trebalo uraditi
NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
PROVELI SEDAM GODINA U TAMNICI I OBJASNILI ZAŠTO NAS BOG STAVLJA NA MUKE: Danas su Sveta 42 mučenika Amorejska
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.