VELIKI POBORNIK PRAVOSLAVLJA I ČOVEK KOJI JE UKROTIO LAVA: Danas je Prepodobni Gerasim Jordanski
Sveti Gerasim je bio primer svima. Uz časni post nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
U pravoslavlju, tišina nije samo odsustvo zvuka, već prostor za duhovno sabranje i povezivanje s Bogom. U monaštvu, monasi često praktikuju molitvu u tišini, verujući da ona omogućava dublji kontakt sa Bogom. Isusova molitva, na primer, izgovara se u tišini i omogućava duši da se usmeri prema božanskom.
Tišina je prisutna i u pravoslavnoj liturgiji, gde momenti tišine omogućavaju ličnu molitvu i introspekciju. U svakodnevnom životu, vernici nastoje da pronađu prostor za tišinu kao način da se oslobode od spoljnog haosa i postignu unutrašnji mir.
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Sveti Grigorije Sinait upravo je u jednoj svojoj mudrosti koju nam je ostavio, govorio je o moći tišine.
"Ništa ne čini srce tako skrušenim i dušu smirenom kao razborita samoća i potpuno ćutanje".
Sveti Gerasim je bio primer svima. Uz časni post nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Ispovest, ne samo da ima religijski značaj, već funkcioniše i kao sredstvo unutrašnjeg izlečenja i duhovnog pomirenja sa samim sobom.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Ćutanje nije puko odsustvo reči, već prostor u kojem se oblikuje trezvenost i sposobnost rasuđivanja.
Duhovni mir postao je retkost, gotovo privilegija koja izmiče većini ljudi.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.