I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Kraj sveta i poslednja vremena oduvek su bili teme koje su izazivale duboko razmišljanje. Svi su radoznali i žele da razumeju šta nas čeka, kako izgleda "kraj" i čemu se možemo nadati posle njega.
Međutim, prema rečima oca Gorana Kovačevića, važno je znati da, bar prema hrišćanstvu, ne postoji "kraj sveta", već samo "kraj vremena". I dok većina ljudi "kraj sveta" vidi kao nestanak i uništenje svega, otac Goran kaže da je u pitanju nešto daleko dublje.
Ukratko, "kraj vremena" je završetk jednog vremenskog ciklusa i prelazak u Eshaton, odnosno u večnost.
- Šta su ova poslednja vremena? O čemu govori prorok Danilo? Vrlo je važno znati da ne postoje kraj sveta, postoji kraj vremena. Vreme prestaje i prelazi u Eshaton. Više nema menjanja dana u noći, svet se preobražava, neće ekplodirati i nestati, svet će se preobraziti. Sva vasiona, sve tvarno će se preobraziti. Dakle, govorimo o kraju vremena - objasnio je otac Goran u jednoj od svojih beseda.
Ono što prorok Danilo govori u svojoj knjizi, naime, ima duboko duhovno značenje. Danilo je izuzetno važan prorok u Svetom pismu, ali on, uprkos svojoj velikoj mudrosti i bliskosti sa Bogom, nije mogao da razjasni sve što je video.
Printscreen
Sveti prorok Danilo
Bog mu je rekao: "Dođi, Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". To nam jasno ukazuje da će mnoge stvari ostati neshvaćene sve do tog trenutka kada se bude ostvario kraj vremena. To što nećemo imati potpuno razumevanje, na neki način, ima duboku simboliku.
- I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". Znači, neće nikome biti jasno do kraja. Zašto? Da nam ostavi onaj prostor (slobodi), da živimo, da odložimo, da izmenimo se, da se pokajemo... Da ne kaže to će biti 21.1. 2053. Onda bi naš život bio zapečaćen. Ostaje prostor slobodi, vrlo je bitno da to znate - kaže otac Goran.
Printscreen Tik Tok
Otac Goran Kovačević
Otac Goran je zapravo pokušao da objasni da Bog ostavlja i daje prostor slobodi. To je bitno: da ljudi imaju mogućnost da menjaju svoj život, da se pokaju, da se preobraze i da donesu slobodne odluke. Kraj vremena nije nešto što je unapred zapečaćeno u smislu datuma i časa. To nije trenutak kada će se sve završiti za svakog pojedinca, jer on ostavlja ljudima slobodu da se prepoznaju, da se menjaju. Ako bismo znali tačno vreme, ako bi postojala fiksna tačka kada bi kraj došao, to bi potpuno ukinulo našu slobodu i odgovornost. Bilo bi to poput neizbežnog završetka.
Kada se govori o Eshatonu, o "novom nebu i novoj zemlji" koje je opisao prorok Danilo, to je svet koji se preobražava, koji se ne uništava, nego preobražava. Celi kosmos, cela tvar, biće transformisana. Kraj vremena znači preobražaj sveta u jednu novu dimenziju, jednu novu stvarnost, u kojoj se svaka tvar, svaki atom, preobražava u božansku stvarnost.
Broj 888 se, takođe, smatra i brojem duhovnog uspona i neprekinutog života, koji se veže za Hrista, koji je svojim uskrsnućem omogućio vernicima večni život.
Sveta Ksenija Petrogradska poznata je kao "brzopomoćnica", odnosna kao svetica koja brzo ispunjava molitve ljudima koji se suočavaju sa teškim trenucima, kao što su bolesti, duhovne patnje, porodični problemi ili druge nevolje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.