I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena".
Kraj sveta i poslednja vremena oduvek su bili teme koje su izazivale duboko razmišljanje. Svi su radoznali i žele da razumeju šta nas čeka, kako izgleda "kraj" i čemu se možemo nadati posle njega.
Međutim, prema rečima oca Gorana Kovačevića, važno je znati da, bar prema hrišćanstvu, ne postoji "kraj sveta", već samo "kraj vremena". I dok većina ljudi "kraj sveta" vidi kao nestanak i uništenje svega, otac Goran kaže da je u pitanju nešto daleko dublje.
Ukratko, "kraj vremena" je završetk jednog vremenskog ciklusa i prelazak u Eshaton, odnosno u večnost.
- Šta su ova poslednja vremena? O čemu govori prorok Danilo? Vrlo je važno znati da ne postoje kraj sveta, postoji kraj vremena. Vreme prestaje i prelazi u Eshaton. Više nema menjanja dana u noći, svet se preobražava, neće ekplodirati i nestati, svet će se preobraziti. Sva vasiona, sve tvarno će se preobraziti. Dakle, govorimo o kraju vremena - objasnio je otac Goran u jednoj od svojih beseda.
Ono što prorok Danilo govori u svojoj knjizi, naime, ima duboko duhovno značenje. Danilo je izuzetno važan prorok u Svetom pismu, ali on, uprkos svojoj velikoj mudrosti i bliskosti sa Bogom, nije mogao da razjasni sve što je video.
Printscreen
Sveti prorok Danilo
Bog mu je rekao: "Dođi, Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". To nam jasno ukazuje da će mnoge stvari ostati neshvaćene sve do tog trenutka kada se bude ostvario kraj vremena. To što nećemo imati potpuno razumevanje, na neki način, ima duboku simboliku.
- I Danilo čuje nešto od Gospoda i pita ga, jer ne razume. I on mu kaže: "Dođi Danilo, jer su zatvorene, zapečaćene reči do kraja vremena". Znači, neće nikome biti jasno do kraja. Zašto? Da nam ostavi onaj prostor (slobodi), da živimo, da odložimo, da izmenimo se, da se pokajemo... Da ne kaže to će biti 21.1. 2053. Onda bi naš život bio zapečaćen. Ostaje prostor slobodi, vrlo je bitno da to znate - kaže otac Goran.
Printscreen Tik Tok
Otac Goran Kovačević
Otac Goran je zapravo pokušao da objasni da Bog ostavlja i daje prostor slobodi. To je bitno: da ljudi imaju mogućnost da menjaju svoj život, da se pokaju, da se preobraze i da donesu slobodne odluke. Kraj vremena nije nešto što je unapred zapečaćeno u smislu datuma i časa. To nije trenutak kada će se sve završiti za svakog pojedinca, jer on ostavlja ljudima slobodu da se prepoznaju, da se menjaju. Ako bismo znali tačno vreme, ako bi postojala fiksna tačka kada bi kraj došao, to bi potpuno ukinulo našu slobodu i odgovornost. Bilo bi to poput neizbežnog završetka.
Kada se govori o Eshatonu, o "novom nebu i novoj zemlji" koje je opisao prorok Danilo, to je svet koji se preobražava, koji se ne uništava, nego preobražava. Celi kosmos, cela tvar, biće transformisana. Kraj vremena znači preobražaj sveta u jednu novu dimenziju, jednu novu stvarnost, u kojoj se svaka tvar, svaki atom, preobražava u božansku stvarnost.
Broj 888 se, takođe, smatra i brojem duhovnog uspona i neprekinutog života, koji se veže za Hrista, koji je svojim uskrsnućem omogućio vernicima večni život.
Sveta Ksenija Petrogradska poznata je kao "brzopomoćnica", odnosna kao svetica koja brzo ispunjava molitve ljudima koji se suočavaju sa teškim trenucima, kao što su bolesti, duhovne patnje, porodični problemi ili druge nevolje.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.