Duhovna riznica 02.04.2026 | 00:01

TAJNA MONAHINJA KOJE SU PREŽIVELE NUKLEARNU KATASTROFU: Starac Rafail Brestov o fenomenu koji nauka ne uspeva da objasni

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
TAJNA MONAHINJA KOJE SU PREŽIVELE NUKLEARNU KATASTROFU: Starac Rafail Brestov o fenomenu koji nauka ne uspeva da objasni
Religija.rs,Printscreen

Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.

Svako od nas često oseća nemir – u medijima, na ulicama, u pričama o katastrofama i krizama. Strah od nepoznatog, od bolesti, od sile nad kojom nemamo kontrolu lako nas obuzima i lišava unutrašnjeg mira. Ali, u slojevima vere i poukama starih duhovnika krije se put kojim možemo da hodimo bez straha. Jedna od takvih pouka dolazi od starca Rafaila Brestova, čija reč donosi neobičnu sigurnost u trenucima nesigurnosti:

- Černobil, kada je došlo do katastrofe, svi stanovnici su evakuisani osim jednog ženskog manastira u blizini. Njih su komunisti namerno ostavili da bi videli posledice toliko jake radijacije. Kada su se vratili nakon par meseci, iz helikoptera su videli neobičnu živost u manastiru... Krenuli su sa svojim skafanderima i aparatima koji su pokazivali radijaciju i do sto puta veću od dozvoljene - kaće starac Rafail i nastavlja:

-.U trenutku prolaska kroz kapiju manastira svi aparati pokazivali su da radijacije nema. Naučnici su više puta prolazili i vraćali se, i uvek bi se dešavalo isto. I ne samo da su monahinje i životinje bile potpuno zdrave i žive, već i svaka travka na manastirskim njivama koju je dotakla monaška ruka, čak i korov koji je oplevljen i bačen, bio je bez radijacije. A sve ono što monasi nisu dirali bilo je smrtonosno. A šta su komunisti uradili? Zabranili su da ikada iko spomene ovaj događaj. Ali nisu ga mogli gurnuti u zaborav... Tako i vi odsada, moja braćo, zakrstite sve četiri strane sveta, nebo, hranu i vodu i ne bojte se - uči nas otac Rafail Brestov.

Pouka je jasna: u svetu punom opasnosti i neizvesnosti, vera i unutrašnja predanost čine nevidljivu zaštitu. Pravoslavlje nas uči da snaga molitve, čistota srca i poverenje u Boga mogu biti naš štit čak i tamo gde ljudska logika govori o nemogućem. Zakrstiti svet - to je simbol, ali i čin vere koji oslobađa straha.

Čitanje Jevanđelja za četvrtak 6. sedmice Velikog posta

Shutterstock/Saulich Elena
Jevanđelje

 

Na 6. času

Knjiga proroka Isaije (65,8-16)

8. Ovako veli Gospod: „Kao kad ko nađe vina u grozdu, pa reče: 'Ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu', tako ću učiniti radi sluga svojih, neću ih potrti svih, 9. jer ću izvesti seme iz Jakova i iz Jude naslednika gorama svojim, i naslediće ih izbranici moji, i sluge moje naseliće se onde.” 10. A Saron će biti tor za ovce i dolina Ahorska počivalište za goveda narodu mom koji me traži.

11. A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i levate nalev Meniju, 12. vas ću izbrojiti pod mač, i svi ćete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego činiste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji. 13. Zato ovako veli Gospod Gospod: „Gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati; gle, sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni; gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stideti.

14. Gle, sluge će moje pevati od radosti u srcu, a vi ćete vikati od žalosti u srcu i ridaćete od tuge u duhu.” 15. I ostavićete ime svoje izbranima mojim za u klin; i Gospod će te Bog ubiti, a sluge će svoje nazvati drugim imenom. 16. Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaće se Bogom istinitim; a ko se uskune na zemlji, kleće se Bogom istinitim; jer će se prve nevolje zaboraviti i sakrivene će biti od očiju mojih.

Na večernji

Prva knjiga Mojsijeva (46,1-7)

1. Tada pođe Izrailj sa svim što imaše, i došav u Virsaveju prinese žrtvu Bogu oca svog Isaka. 2. I Bog reče Izrailju noću u utvari: „Jakove! Jakove!” A on odgovori: „Evo me.” 3. I Bog mu reče: „Ja sam Bog, Bog oca tvog; ne boj se otići u Misir; jer ću onde načiniti od tebe narod velik. 4. Ja ću ići s tobom u Misir, i ja ću te odvesti onamo, i Josif će metnuti ruku svoju na oči tvoje.”

5. I pođe Jakov od Virsaveje; i sinovi Izrailjevi posadiše Jakova oca svog i decu svoju i žene svoje na kola koja posla Faraon po nj. 6. I uzeše stoku svoju i blago svoje što behu stekli u zemlji Hananskoj; i dođoše u Misir Jakov i sva porodica njegova. 7. Sinove svoje i sinove sinova svojih, kćeri svoje i kćeri sinova svojih, i svu porodicu svoju dovede sa sobom u Misir.

Priče Solomonove (23,15-35; 24,1-5)

15. Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliće se srce moje u meni; 16. i igraće bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. 17. Srce tvoje neka ne zavidi grešnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. 18. Jer ima plata, i nadanje tvoje neće se zatrti. 19. Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. 20. Ne budi među pijanicama ni među izjelicama. 21. Jer pijanica i izjelica osiromašiće, i spavač hodiće u ritama.

22. Slušaj oca svog koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. 23. Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. 24. Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. 25. Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. 26. Sine moj, daj mi srce svoje, i oči tvoje neka paze na moje pute. 27. Jer je kurva duboka jama, a tesan studenac tuđa žena. 28. Ona i zaseda kao lupež i umnožava zločince među ljudima.

29. Kome: jaoh? Kome: kuku? Kome svađa? Kome vika? Kome rane ni za što? Kome crven u očima? 30. Koji sede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. 31. Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u čaši pokazuje lice svoje i upravo iskače. 32. Na posledak će kao zmija ujesti i kao aspida upeći. 33. Oči će tvoje gledati na tuđe žene, i srce će tvoje govoriti opačine. 34. I bićeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. 35. Reći ćeš: „Izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osetih; kad se probudim, ići ću opet da tražim to.”

1. Ne zavidi zlim ljudima niti želi da si s njima. 2. Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. 3. Mudrošću se zida kuća i razumom utvrđuje se. 4. I znanjem se pune kleti svakoga blaga i dragocena i mila. 5. Mudar je čovek jak, i razuman je čovek silan snagom.