BOG MOŽE DA OPROSTI I BLUD, ALI OVO NE PRAŠTA: Otac Andrej otkriva šta je koren svih grehova i upozorava da smo time sve više okruženi
Protojerej Andrej Tkačov ukazuje na opasnost koja tiho oblikuje naše misli i odlučuje o sudbini duše.
Umesto da se fokusiramo na trenutke užitka, prava snaga zajedničkog života leži u nečem drugom - svakodnevnom trudu koji gradi istinsku radost.
Mnogi ljudi danas gledaju na brak kao na zbir trenutnih užitaka, ne shvatajući da zajednički život nosi sa sobom napor, odgovornosti i složene odluke koje oblikuju svakodnevicu. Jedna pouka protojereja Andreja Tkačova nudi nam jasan pogled na ono u čemu ljudi najčešće greše i objašnjava šta brak zaista jeste.
- Mnogi ljudi brak doživljavaju kao spisak dozvoljenih zadovoljstava, potpuno ignorišući činjenicu da je to život napornog rada, sa mnoštvom odgovornosti, važnih i složenih stvari. Stoga, jednostavno treba da promenimo svoju perspektivu o braku. Slatki snovi su dobrodošli, neophodni su, ali nisu jedine stvari koje čine brak. Na kraju krajeva, čokolada ne bi trebalo da bude jedina stvar na trpezi; trebalo bi da budu hleb, voda, povrće i puter - kaže otac Andrej Tkačov.
Brak u pravoslavlju nije samo emotivna veza; on je svakodnevna borba za zajedništvo i istinu. Radost koju donosi ne leži u prolaznim zadovoljstvima, već u predanosti, strpljenju i spremnosti da zajednički gradimo život ispunjen smislom i duhovnom snagom.

Na 6. času
Knjiga proroka Isaije (58,1-11)
1. Viči iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mom bezakonja njegova i domu Jakovljevu grehe njihove, 2. Premda me svaki dan traže i radi su znati puteve moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svog; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu. 3. "Zašto postismo", vele, "a ti ne pogleda, mučismo duše svoje, a ti ne hte znati?" Gle, kad postite, činite svoju volju i izgonite sve što vam je ko dužan.
4. Eto, postite da se prete i svađate i da bijete pesnicom bezbožno. Nemojte postiti tako kao danas, da bi se čuo gore glas vaš. 5. Takav li je post koji izabrah da čovek muči dušu svoju jedan dan? Da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostreti pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Gospodu? 6. A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdre šiš remenje od bremena, da otpustiš potlačene, i da izlomite svaki jaram? 7. Ne li da prelamaš hleb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? Kad vidiš gola, da ga odeneš, i da se ne kriješ od svoga tela?
8. Tada će sinuti videlo tvoje kao zora, i zdravlje će tvoje brzo procvasti, i pred tobom će ići pravda tvoja, slava Gospodnja biće ti zadnja straža. 9. Tada ćeš prizivati, i Gospod će te čuti: vikaćeš, i reći će: "Evo me." Ako izbaciš između sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo; 10. i ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku videlo tvoje i tama će tvoja biti kao podne. 11. Jer će te Gospod voditi vazda, i sitiće dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krepiće, i bićeš kao vrt zaliven i kao izvor kome voda ne presiše.
Na večernji
Prva knjiga Mojsijeva (43,26-31; 45,1-16)
26. I kad Josif dođe kući, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. 27. A on ih zapita kako su, i reče: "Kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? Je li jošte živ?" 28. A oni rekoše: "Dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ." I pokloniše mu se. 29. A on pogledav vide Venamina brata svog, sina matere svoje, i reče: "Je li vam to najmlađi brat vaš za kojega mi govoriste?" I reče: "Bog da ti bude milostiv, sinko!" 30. A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svom, te brže potraži gde će plakati, i ušav u jednu sobu plaka onde. 31. Posle umiv se izađe, i ustežući se reče: "Dajte obed."
1. Tada Josif ne mogući se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: "Izađite svi napolje." Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braći svojoj. 2. Pa briznu plakati tako da čuše Misirci, ču i dom Faraonov. 3. I reče Josif braći svojoj: "Ja sam Josif; je li mi otac još u životu?" Ali mu braća ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega. 4. A Josif reče braći svojoj: "Pristupite bliže k meni." I pristupiše; a on reče: "Ja sam Josif brat vaš, koga prodadoste u Misir."
5. A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašeg. 6. Jer je već dve godine dana glad u zemlji, a biće još pet godina, gde neće biti ni oranja ni žetve. 7. A Bog me posla pred vama, da vas sačuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljenjem prevelikim. 8. I tako niste me vi opravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegova i starešinom nad svom zemljom Misirskom. 9. Vratite se brže k ocu mom i kažite mu: "Ovako veli sin tvoj Josif: 'Bog me je postavio gospodarem svemu Misiru, hodi k meni, nemoj oklevati.'"
10. Sedećeš u zemlji Gesemskoj i bićeš blizu mene, ti i sinovi tvoji i sinovi sinova tvojih, i ovce tvoje i goveda tvoja i što je god tvoje. 11. I ja ću te hraniti onde, jer će još pet godina biti glad, da ne pogineš od gladi ti i dom tvoj i što je god tvoje. 12. A eto vidite očima svojima, i brat moj Venijamin svojima očima, da vam ja iz usta govorim. 13. Kažite ocu mom svu slavu moju u Misiru i što ste god videli; pohitajte i dovedite ovamo oca mog. 14. Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svom i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovu. 15. I izljubi svu braću svoju i isplaka se nad njima. Potom se braća njegova razgovarahu s njim. 16. I ču se glas u kući Faraonovoj, i rekoše: "Dođoše braća Josifu." I milo bi Faraonu i slugama njegovim;
Priče Solomonove (21,23-31; 22,1-4)
23. Ko čuva usta svoja i jezik svoj, čuva dušu svoju od nevolja. 24. Ponositom i obesnom ime je potsmevač, koji sve radi besno i oholo. 25. Lenivca ubija želja, jer ruke njegove neće da rade; 26. Svaki dan želi; a pravednik daje i ne štedi. 27. Žrtva je bezbožnička gad, a kamoli kad je prinose u grehu? 28. Lažni svedok poginuće, a čovek koji sluša, govoriće svagda. 29. Bezbožnik je bezobrazan, a pravednik udešava svoje pute. 30. Nema mudrosti ni razuma ni saveta nasuprot Bogu. 31. Konj se oprema za dan boja, ali je u Gospoda spasenje.
1. Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato. 2. Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio. 3. Pametan čovek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaćaju. 4. Smernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život.
Protojerej Andrej Tkačov ukazuje na opasnost koja tiho oblikuje naše misli i odlučuje o sudbini duše.
Dok mnogi prolaze nezainteresovano ili pretenciozno iskačući krsnim znakom, pouka ruskog starca otkriva kako iskrena molitva i pravi znak krsta mogu povezati srce sa nebeskim Carstvom i precima koji nas čekaju.
Ruski svetitelj nas uči kako da prevaziđemo osećaj nemoći i pronađemo ono što nas pokreće.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Pouka sveštenika objašnjava kako izgovorene reči imaju poseban značaj i zašto ostaju u upotrebi sve do Spasovdana, četrdeset dana nakon Vaskrsa
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok, korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna neobična pouka o kanti punoj vode otkriva zašto veliki broj ljudi dolazi pred Boga sa molbama, ali malo njih sa iskrenim pokajanjem.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Eparhija raško-prizrenska zabrinuta zbog privođenja Srba nakon Vidovdana i traži istragu navoda o prekoračenju ovlašćenja i ugrožavanju prava vernika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.