NIKADA NE TRČI ZA OVIM LJUDIMA: Starac Ilija otkriva istinu koja pogađa pravo u srce – ali oslobađa
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Veliki pravoslavni svetitelj objašnjava zašto zlopamćenje uništava život.
Kada neko iznova ponavlja iste uvrede, srce se stegne, a u mislima se smenjuju bes i ljutnja. Teško je pustiti ih da prođu, čak i kad znamo da nas ogorčenost polako troši. Upravo u ovom svakodnevnom unutrašnjem ratu, Sveti Jovan Lestvičnik pokazuje drugačiji put:
– Da bi zaslužili oproštaj grehova, neki su se posvetili napornim podvizima. Ali, čovek koji ne pamti zla stiže pre njih na cilj: Opraštajte ono malo što su vam ljudi dužni, i oprostiće vam se ogroman dug vaš pred Bogom (Lk.6,37). Nepamćenje zla jeste znak pravog pokajanja. A ko je u srcu svom zlopamtljiv, i misli da se kaje, liči na čoveka kome se u snu pričinjava da trči – govorio je Sveti Jovan Lestvičnik.
Pouka je jasna: pravoslavlje traži ne samo pokajanje kroz trud i molitvu, već i oslobađanje srca od zlopamćenja. Ko nauči da oprašta i zaboravlja uvrede, oslobađa se sopstvenog tereta i otvara prostor Božjem oprostu, do koga ni najteži podvizi ne mogu tako brzo dovesti.
Na 6. času
Knjiga proroka Isaije (41,4-14)
4. Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i poslednji, ja isti. 5. Videše ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrhtaše, približiše se i dođoše. 6. Jedan drugom pomagaše, i bratu svom govoraše: „Budi hrabar.” 7. Drvodelja hrabraše zlatara: koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju, govoreći: „Dobro je za spajanje.” I pritvrđivaše klincima da se ne pomiče. 8. Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, koga izabrah, seme Avrama prijatelja mog; 9. Ti, koga uzeh s krajeva zemaljskih, i između izbranih njenih dozvah te, i rekoh ti: „Ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe;
10. ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrepiću te i pomoći ću ti, i podupreću te desnicom pravde svoje.” 11. Gle, postideće se i posramiće svi koji se ljute na tebe; biće kao ništa i izginuće protivnici tvoji. 12. Potražićeš suparnike svoje, ali ih nećeš naći, biće kao ništa, i koji vojuju na te, nestaće ih. 13. Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: „Ne boj se, ja ću ti pomagati.” 14. „Ne boj se, crviću Jakovljev, narodiću Izrailjev, ja ću ti pomagati”, govori Gospod i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev.
Na večernji
Prva knjiga Mojsijeva (17,1-9)
1. A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: „Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten. 2. I učiniću zavet između sebe i tebe, i vrlo ću te umnožiti.” 3. A Avram pade ničice. I Gospod mu još govori i reče: 4. „Od mene evo zavet moj s tobom da ćeš biti otac mnogim narodima. 5. Zato se više nećeš zvati Avram nego će ti ime biti Avraam, jer sam te učinio ocem mnogih naroda;
6. Daću ti porodicu vrlo veliku, i načiniću od tebe narode mnoge, i carevi će izaći od tebe. 7. A postavljam zavet svoj između sebe i tebe i semena tvog nakon tebe od kolena do kolena, da zavet večan, da sam Bog tebi i semenu tvom nakon tebe; 8. I daću tebi i semenu tvom nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu večnu, i biću im Bog.” 9. I reče Bog Avramu: „Ti pak drži zavet moj, ti i seme tvoje nakon tebe od kolena do kolena.
Priče Solomonove (15,20-33; 16,1-9)
20. Mudar je sin radost ocu, a Čovek bezuman prezire mater svoju. 21. Bezumlje je radost bezumniku, a razuman Čovek hodi pravo. 22. Namere se rasipaju kad nema saveta, a tvrdo stoje gde je mnogo savetnika. 23. Raduje se Čovek odgovorom usta svojih, i reč u vreme kako je dobra! 24. Put k životu ide gore razumnome da se sačuva od pakla ozdo. 25. Gospod raskopava kuću ponositima, a među udovici utvrđuje. 26. Mrske su Gospodu misli zle, a besede čistih mile su.
27. Lakomac zatire svoju kuću, a ko mrzi na poklone živ će biti. 28. Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti, a usta bezbožnička rigaju zlo. 29. Daleko je Gospod od bezbožnih, a molitvu pravedneh čuje. 30. Vid očinji veseli srce, dobar glas goji kosti. 31. Uvo koje sluša karanje životno nastaviće među mudrima. 32. Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. 33. Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i pre slave ide smernost.
1. Čovek sprema srce, ali je od Gospoda što će jezik govoriti. 2. Čoveku se svi putevi njegovi čine čisti, ali Gospod ispituje duhove. 3. Ostavi na Gospoda dela svoja, i biće tvrde namere tvoje. 4. Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 5. Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć. 6. Milošću i istinom očišća se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se čovek oda zla. 7. Kad su čiji putevi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 8. Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepr
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.
Veliki srpski duhovnik 20. veka u jednoj od svojih pouka otkrio je kako se dobro u čoveku izopači i kako se može vratiti na pravi put.
Ruski dugovnik podseća da put ka duhovnoj čistoti nije samo u onome što čovek čini za sebe, već i u načinu na koji se odnosi prema onima koji su pogrešili, njihovim slabostima i padovima.
Kada se susretnemo sa nekim zlodelom, u nama raste želja da reagujemo i zaštitimo se. Međutim, pravoslavna mudrost ovog sveca nas podseća da prava snaga leži u smirenju i praštanju. Saznajte kako praštanje i dobrota prema onima koji nas povrede ne samo da donose unutrašnji mir, već nas i približavaju spasenju.
Posle pada mnogi dugo nose teret krivice i teško prihvataju da im je oprošteno. Svetitelj iz Egine podseća na razliku između iskrenog pokajanja i samokažnjavanja i nudi poruku koja donosi drugačiji pogled na milost.
Reči akademika Jerotića o greškama, pokajanju i promeni otkrivaju šta se krije iza odnosa prema onima koje volimo i zašto prava bliskost ne prestaje kada neko pogreši.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Teška nesreća dogodila se tokom radova u blizini manastira Iviron, a okolnosti pod kojima je došlo do pada mašine još nisu poznate.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U pojedinim danima crkveni tipik dopušta umerenu upotrebu vina, ali se ti propisi ne mogu poistovetiti sa savremenim shvatanjem alkohola.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.