KADA BI ŽENE OVO ZNALE, SVAKI DOM BI BIO PUN BLAGODATI: Reči starca Pajsija Svetogorca koje bi svaka porodica trebalo da čuje
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Svakodnevno smo okruženi tenzijama, strahovima i osećajem da nikada nismo dovoljno dobri – na poslu, u porodici, među prijateljima. Stres, zavist i unutrašnji nemiri često nosimo kao teret koji nas tišti i sprečava da istinski osetimo mir. U takvim trenucima, rešenje može doći iz učenja starca Pajsija Svetogorca, koji je jasno pokazao kako unutrašnja stanja duše oblikuju naše iskustvo sveta – i posle života.
Starac Pajsije je govorio:
- Pakao nije mesto na kojem se duše kuvaju u kotlovima nego stanje u kojem će se duša naći nakon što napusti telo. Tada ćeš shvatiti istinu i patićeš jer nisi poverovao Hristu i Njegovoj propovedi o životu posle smrti. Duša će tada biti daleko svesnija krivice zbog svojih postupaka i doživljavaće neprijatna osećanja straha, užasa, strepnje, očajanja itd.
Isto se može primeniti i na raj. Zamisli da imaš sina kojega mnogo voliš i da je on tokom mnogih godina radio na brodovima. Dok spavaš, sanjaš da se tvoj sin vratio. Srce ti je na nekoliko trenutaka ispunjeno neizmernom radošću. Trčiš prema njemu, grliš ga i ljubiš. I dok je tvoje srce preplavljeno srećom, iznenada se budiš i shvataš da je to bio samo san. Razočaran se vraćaš u stvarnost. Tvoja duša je u tim trenucima okusila raj, bila ispunjena radošću i ljubavlju.
Dajući ti ova dva primera, želim da ti pokažem da postoje i pakao i raj. Mi ih možemo delimično doživeti još u ovom životu, ali ćemo ih potpuno i celovito osetiti tek nakon smrti. Slična stanja postoje u našoj duši, zavisno od njene prirode. Ukoliko duša ima nečistu savest i ako je obuzeta strahom, užasom, strepnjom, očajanjem, ljubomorom ili klevetom, ona postaje obitavalište pakla. Međutim, ako duša oseća ljubav, radost, dobrotu, nadu, veru, umerenost i smirenje, onda postaje obitavalište raja - zaključuje starac pajsije.
Njegova pouka nas podseća da raj i pakao nisu daleki, apstraktni pojmovi, već iskustva koja oblikuju našu svakodnevicu. Naša duša već sada reaguje na ljubav i mržnju, strah i nadu. Pravo pitanje pravoslavnog života stoga nije gde ćemo biti posle smrti, već kako ćemo živeti sada – da li ćemo graditi obitavalište ljubavi i mira ili pakla i straha unutar sebe.

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 313 (6,9-12)
9. Ali što se vas tiče, ljubljeni, iako ovako govorimo, ubeđeni smo da stvari stoje bolje i da vode spasenju.10. Jer Bog nije nepravedan pa da zaboravi delo vaše i trud ljubavi koju pokazaste za Ime njegovo, posluživši i služeći svetima.11. A želimo da svaki od vas pokaže tu istu revnost radi ostvarenja nade sve do kraja.12. Da ne budete lenji, nego da podražavate one koji verom i istrajnošću nasleđuju obećanja.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 163 (15,47-57)
47. Prvi čovek je od zemlje, zemljan; drugi čovek je Gospod sa neba.48. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski.49. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga.50. A ovo kažem, braćo, da telo i krv ne mogu naslediti Carstva Božijega, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost.51. Evo vam kazujem tajnu: Svi nećemo pomreti, a svi ćemo se promeniti,52. Ujedanput, u trenu oka, pri poslednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promeniti.
NIKADA NE TRČI ZA OVIM LJUDIMA: Starac Ilija otkriva istinu koja pogađa pravo u srce – ali oslobađa
53. Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.54. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona reč što je napisana: „Pobeda proždre smrt.”55. Gde ti je, smrti, žalac? Gde ti je, pakle, pobeda?56. A žalac je smrti greh, a sila je greha zakon.57. A Bogu hvala koji nam dade pobedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
Jevanđelje po Marku, začalo 31 (7,31-37)
31. I opet iziđe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more Galilejsko kroz krajeve dekapoljske.32. I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku.33. I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotače se jezika njegova;34. i pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: „Efata”, to jest, otvori se!35. I odmah mu se otvori sluh, i razdreši se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno.36. I zabrani im da nikome ne kazuju; ali što im više zabranjivaše to oni većma razglašavahu.37. I veoma mnogo se divljahu govoreći: „Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i neme da govore.”
Jevanđelje po Jovanu, začalo 16 (5,24-30)
24. Zaista, zaista vam kažem: „Ko moju reč sluša i veruje Onome koji me je poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.25. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijeg, i čuvši ga oživeće.26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;27. I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovečiji.
28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg,29. I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.30. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe;30. kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Pouka velikog duhovnika otkriva kako prepoznati lažne pastire i očuvati veru, čak i kada pobožnost bledi pred zabludama i nasiljem nad duhovnim stadom.
Otac Arsenije objašnjava kako protivprirodni izbori i nemoral svakodnevno iscrpljuju našu snagu i ugrožavaju budućnost čitavog naroda
Optinski podvižnik objašnjava zašto neki ljudi moraju da odu od nas i kako da u tome pronađemo mir umesto gorčine.
U trenucima kada problemi deluju nepomirljivo, pouka svetogorskog starca pokazuje da se izlaz ne nalazi u sili, već u smirenju i unutrašnjoj postojanosti koja menja ishod.
Snažna poruka svetogorskog starca otkriva kako pravoslavlje gleda na bol, ćutanje i iskušenja kroz koja čovek prolazi tokom života.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
U besedi za subotu 4. sedmice po Duhovima, Sveti Vladika Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na razliku između prolazne slave i one koja dolazi od Boga.
Probajte kečigu u vinu po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte kratke jutarnje molitve i pouku Svetog Filareta Moskovskog.
U sekundi posle greha, prema starcu Nikonu Voborjevu, odlučuje se unutrašnji ishod, a jedna kratka molitva menja tok onoga što sledi.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.