NIŠTA DUŠU NE ČINI TAKO SMIRENOM KAO OVA STVAR! Sveti Grigorije Sinait o melemu za sve rane
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Narod odavno kaže da je ćutanje zlato, i to ne bez razloga. U vremenu kada reči često nadjačavaju smisao, a buka prekriva istinu, ćutanje se pokazuje kao prostor unutrašnje snage i mudrosti.
U pravoslavlju, ćutanje nije pasivnost, već svesna odluka da se sačuva mir duše, izbegne praznoslovlje i sagleda sopstveno srce. Monasi ga praktikuju ne kao beg od sveta, već kao način da čuju ono što u buci ostaje neizrečeno - glas savesti i Božiji šapat. Ćutanje, dakle, nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Pravoslavna duhovnost nas uči da svaka izgovorena reč nosi odgovornost, a da se čovek najčešće sapliće upravo o svoj jezik. Zbog toga se ćutanje posmatra kao način da se zaštiti ne samo sopstveni mir, već i dostojanstvo drugog. U tišini se um smiruje, srce razbistrava, a duh jača.
Ona nije praznina, već prostor u kojem sazreva misao i rađa se istinska molitva. Zato se i kaže da iz tišine često dolaze najdublji odgovori.
Sveti Serafim Sarovski je ćutanje smatrao vrhunskom vrlinom.
"Čutanje čini od čoveka anđela. Ono je duhovna vežba koja najsigurnije garantuje unutrašnji mir. Čuvaj ćitanje".
Za pravoslavne vernike, ćutanje je put samospoznaje i duhovnog rasta, jer kroz tišinu dolazi do unutrašnje transformacije i spasenja.
Igra omogućava deci da istražuju svet oko sebe, uče o pravilima, razvijaju kreativnost i stvaralački potencijal.
Crkva čini razna dopuštenja ako su u pitanju spasenje i uteha svojih vernih čeda, naglašavao je otac Ivan.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
Porodica ima neprocenjivu vrednost kako za pojedinca, tako i za širu društvenu zajednicu.
Prema predanju, Bogorodica je dala Bogorodičino pravilo, zaveštavajući da će imati osobiti udeo u spasenju svakog ko ga bude sprovodio.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.