U vremenu opterećenom brigama, neizvesnošću i stalnim jurnjavama, sresti iskreno srećnog čoveka postalo je gotovo čudo. Lica ljudi su sve češće zatvorena, pogledi umorni, a srca kao da su izgubila snagu da se iskreno obraduju. Radost se više ne podrazumeva - postala je retkost, poput ptice selice koja nas sve ređe posećuje.
Ipak, oni koji i danas zrače spokojem i radošću imaju nešto zajedničko - oslonac koji ne dolazi iz ovog sveta. Njihova sreća ne zavisi od prolaznih uspeha, materijalnih dobitaka ili priznanja drugih ljudi. Njihova radost dolazi iz vere - iz dubokog poverenja u Boga i predanosti Njegovoj volji.
Takvi ljudi nisu lišeni problema, ali ih ne nosi teskoba. Nisu pošteđeni iskušenja, ali im srce ne tone u očaj. Jer kad je duša ukorenjena u nečem večnom, prolazne oluje ne mogu je lako uzdrmati. Onaj ko je naučio da ne traži smisao u svetu koji se neprestano menja, već u Bogu koji ostaje isti - taj poseduje mir koji nadilazi okolnosti.
Sveti Serafim Sarovski je otkrio u čemu leže istinska sreća i radost.
- Žalost je crv srca, ko je pobedio strasti, pobedio je žalost, ko je prezreo svet, uvek je veseo.
Igra omogućava deci da istražuju svet oko sebe, uče o pravilima, razvijaju kreativnost i stvaralački potencijal.
Ćutanje nije odsustvo reči, već prisustvo smisla.
Posle teškog istjazanja, sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vreme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.