DA LI ŽENA NA CRKVENOM VENČANJU MOŽE ZADRŽATI DEVOJAČKO PREZIME: Otac Dušan objasnio stav Crkve prema ovom, sve češćem, slučaju
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
Posle teškog istjazanja, sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vreme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas obeležava dan Svetih mučenica Agapije, Hionije i Irine.
Bile su sestre rođene, iz okoline Akvileje.
Kad je car Dioklecijan bio u Akvileji, naredio je da se pogubi znameniti duhovnik Hrisogon. U to vreme, neki stari prezviter Zoil imao je viđenje kojim mu se otkri, gde se nalazi nesahranjeno telo Hrisogonovo.
Požuri starac, nađe telo mučenikovo, položi ga u sanduk i držaše u svom domu. Trideseti dan posle toga javi mu se sveti Hrisogon i izvesti ga, da će u toku devet dana one tri devojke mučenički postradati, a da će i on u tom vremenu nastradati.
"Isto to izvešće primi u viđenju i Anastasija Uzorešitelnica, koja beše pošla za svojim učiteljem Hrisogonom. I zaista posle devet dana i starac Zoil prestavi se, i one tri sestre izvedene behu na sud pred cara. Car savetovaše svete devojke, da se poklone idolima, no one sve otkazaše i ispovediše svoju tvrdu veru u Hrista", piše u žitijama.
Irina reče caru kako je glupo klanjati se stvarima od kamena i drveta, koje su poručene, za pogođenu cenu, da se naprave rukama kakvog smrtnog čoveka.
Razjaren car baci ih u tamnicu. A kada car pođe u Makedoniju, povedoše za njim sve robove i sužne, među kojima i ove tri svetice. Dade ih car nekom vojvodi Dulkitiju na istjazanje.
Ovaj vojvoda, raspaljen mračnom strašću, htede da oskrvni device, no kada je hteo da uđe k njima u tamnicu, u vreme dok su se one molile Bogu, "njemu se uze pamet, te napade na crne kotlove i lonce ispred vrata da grli i ljubi, te tako sav ode garav i crn".
Kada je car za ovo čuo naredio je da drugi vojvoda Sisinije, preduzme suđenje ovim sestrama. Posle teškog istjazanja, sudija osudi prve dve sestre na sažeženje, a Irinu zadrža još neko vreme nadajući se, da će je moći oskvrniti.
"No kada posla Irinu po vojnicima u bludilište, angeli Božji spasoše ovu čistu devicu, vratiše vojnike, a nju izvedoše na jedno brdo".
Sutradan izađe vojvoda s vojnicima ka tome brdu, no ne mogavši se uspeti, naredi, te Irinu strelama ustreliše. Sveta Anastasija prikupi sva tri tela na jedno mesto i česno ih sahrani.
Sve tri sestre su postradale oko 304 god.
Nekada se gotovo podrazumevalo da žena po sklapanju braka automatski uzima muževljevo prezime.
Prema učenju Crkve, svako svesno sprečavanje začeća smatra se narušavanjem prirodnog reda koji je Bog uspostavio.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Ganut onim što su mu majka i supruga napisale, Jakov se gorko pokajao i pred carem odvažno ispovedio veru u Hrista Gospoda.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Alimpija Stolpnika po starom kalendaru, Začeće Svete Ane po novom, a katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
U nekim srpskim domovima se 9. decembra slavi Sveti Alimpije Stolpnik, ali stariji etnografski zapisi i hibridni nazivi poput „Sveti Đorđe Alimpije“ otkrivaju fascinantan spoj istorije, narodnog pamćenja i crkvenih običaja.
U besedi za 27. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različiti darovi i zvanja povezuju vernike u savršenu harmoniju i svetost.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.