Peter Schickert / imago stock&people / ProfimediaKonstantinov stub
Stub i Konstantinova statua postali su jedan od simbola Carigrada, što pokazuje i čuvena antička mapa Tabula Peutingeriana.
Stub Konstantina bio je jedno od najvažnijih spomenika vizantijskog Carigrada i danas je gotovo jedini sačuvani trag njegovog osnivača, cara Konstantina Velikog. Iako je danas vidljiv samo deo, nekada je na vrhu ovog stuba stajala ogromna statua Konstantina. Podignut posle Konstantinove pobede i dolaska na vlast 324. godine, stub je vekovima imao centralno mesto u životu Carigrada.
Stub Konstantina nalazio se u samom središtu grada, duž glavne ulice Mese, na drugom po visini brežuljku carigradske poluostrvske teritorije.
Wikipedia
Car Konstantin
Bio je vidljiv sa mnogih tačaka, a imao je i značaj u carskoj ideologiji: svečane carske povorke, koje su kretale od Zlatne kapije ka Velikoj palati, prolazile su upravo ovuda. Stub i Konstantinova statua postali su jedan od simbola Carigrada, što pokazuje i čuvena antička mapa Tabula Peutingeriana.
Stub je izrađen od egipatskog porfira, skupocenog ljubičastog kamena, rezervisanog za članove carske porodice. Danas je visok oko 35 metara, ali nekada je verovatno bio viši, oko 37 metara. Sastavljen je od više cilindričnih blokova (druma), koji su povezani metalnim obručima u obliku lovorovog venca, kako bi spojevi bili neprimetni. Tokom požara 1779. godine stub je dodatno ojačan, a metalne obruče dodali su Osmanlije u 16. veku zbog čestih zemljotresa. Tada je stub i dobio svoje tursko ime – Çemberlitaş ("kameni stub sa obručima").
Za vreme vladavine Aleksija I Komnina, 1106. godine, vetar je oborio Konstantinovu statuu, izazivši ljudske žrtve. Stub je kasnije popravio car Manojlo I Komnin, koji je na njegovo čelo postavio krst i postavio natpis: "Manojlo, pobožni vladar, obnovi ovo Božje delo koje uništi vreme." Krst je uklonjen nakon pada Carigrada 1453. godine.
Stub je u osmansko doba smatran jednim od gradskih "talismanâ". Putopisac Evliya Čelebi beleži predanje da je Konstantin na vrh stuba postavio amajliju u obliku čvorka, koji bi jednom godišnje mahao krilima i okupljao ptice koje bi donosile masline.
Konstantinova statua
Statua Konstantina bila je ogromna i predstavljala cara na način koji je odražavao i svetovnu i božansku vlast. Iako su pojedinosti diskutabilne, zna se da je verovatno bila inspirisana prikazima boga Sunca – Sol Invictusa – omiljenog božanstva Konstantina pre njegovog preobraćenja u hrišćanstvo. Statua je gledala ka istoku, ka izlasku sunca. Prikazana je kao obnažena ili u vojnoj opremi, sa zračnom krunom na glavi, kopljem ili žezlom u jednoj, a globusom u drugoj ruci, sa pobedonosnom boginjom Viktorijom ili krstom na vrhu.
Ova predstava pokazuje da Konstantin, čak i posle usvajanja hrišćanstva, nije u potpunosti odbacio ranije carsku simboliku i da su njegovo hrišćanstvo i carsku božansku predstavu pokušali da pomire u novom duhovnom i političkom poretku.
Stub i statua imali su ključnu ulogu u ceremoniji osnivanja Konstantinopolja. Godine 330. organizovana je svečana povorka koja je krenula glavnom ulicom Mese do Foruma Konstantina, gde su stub i sveta relikvija postavljeni. Vernici, predvođeni sveštenicima, pevali su himne i molili se Bogu da zaštiti novi carski grad.
Sutradan, 11. maja 330. godine, u hipodromu je održana pompa circensis – svečana trka kočija. Pozlaćena drvena statua, verovatno kopija Konstantinove statue, svečano je prenesena u kočiji pred carem i okupljenim narodom. Car je prilikom prolaska statue ustajao i klanjao se u znak poštovanja.
Relikvije u stubu
Stub Konstantina bio je i svojevrsna riznica svetih relikvija. Predanja navode da je ispod njega položen čuveni Paladijum iz Troje i Rima, simbol zaštite grada.
Šta je paladijum?
U Grčkoj i Rimskoj mitologiji paladijum ili paladion je bio kip posvećen boginji Atini za koji se verovalo da će čuvati grad u kome se nalazio i da će ga načiniti neosvojivim.
Atina je od početka do kraja antičkog sveta bila zaštitnica Grka, posebno Atinjana, koji su joj bili najmiliji. Kao Palada Atina štitila je, osim Atine, i druge gradove koji su u hramovima imali njene posvećene kipove, tzv. paladijume. Takav paladijum u svom gradu su imali i Trojanci. Da bi osvojili Troju, Ahajci su morali da ga ukradu i odnesu, što je pošlo za rukom Odiseju i Diomedu.
Kasnija hrišćanska predanja tvrde da su tu bile sačuvane: delovi Časnog Krsta, korpe sa čudesa umnoženja hleba, sekira Noja iz vremena pravljenja barke, kamen iz kojeg je izbio izvor po Mojsijevoj molitvi, ekseri sa Hristovog raspeća i drvo krstova dvojice razbojnika.
Stub je vremenom stekao svet karakter: verovalo se da Carigrad neće pasti sve dok stub stoji i čuva relikvije.
Zbog ovih čudotvornih lanaca crkva se bila nadaleko pročula, pa su „pod te sindžire da nađu spasa" u nju dolazili ne samo lokalni Grci, Turci i Srbi već i nevoljnici čak iz Persije i Egipta.
Eksperti nisu naveli datum završetka obnove kupole džamije, imajući u vidu potencijalne probleme zbog vremenskih prilika i nepredviđene dodatne radove.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.