ČITANJE JEVANĐELJA ZA 22. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Vaskršnji utorak
Neverovatna priča iz Jevanđelja kako se Isus pojavio pred svojim apostolima nakon što je vaskrsao.
"Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla".
Jevanđelje Jovan, 10. zač. (3,16-21) 16. Jer Bog tako zavole svet da je Sina svog Jednorodnog dao, da svaki koji veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni.
17. Jer ne posla Bog Sina svog, Isusa, na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroz njega. 18. Koji u njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer nije verovao u ime Jedinorodnog Sina Božijeg.
19. A ovo je sud što je svetlost došla na svet, a ljudi više zavoleše tamu negoli svetlost; jer njihova dela bejahu zla. 20. Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla. 21. A ko istinu tvori, ide ka svetlosti, da se vide dela njegova, jer su u Bogu učinjena.
Neverovatna priča iz Jevanđelja kako se Isus pojavio pred svojim apostolima nakon što je vaskrsao.
A Isus vide Natanaila gde dolazi k njemu i reče za njega: „Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva.”
"Nosite to odavde! Ne pravite od doma Oca moga, dom trgovine".
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hrist od vode načinio vino.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.