ČITANJE JEVANĐELJA ZA 18. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki petak
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
Neverovatna priča iz Jevanđelja kako se Isus pojavio pred svojim apostolima nakon što je vaskrsao.
Jevanđelje Luka, začalo 113 (24,12-35) 12. A Petar ustade pa otrča na grob, i nagnuvši se vide samo pokrove gde leže, i otide čudeći se u sebi tome što se dogodilo. 13. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus. 14. I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima. 15. I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima.
16. Ali oči njihove behu zadržane da ga ne poznaju. 17. A on im reče: „Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli?" 18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: „Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana?" 19. I reče im: „Šta?" A oni mu rekoše: „O Isusu Nazarećaninu, koji beše čovek prorok, silan na delu i u reči pred Bogom i svim narodom; 20. Kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga?
21. A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi. 22. A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu, 23. pa ne našavši telo njegovo, dođoše govoreći da su videle i pojavu anđela koji govorahu da je on živ. 24. I neki od naših otiđoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne videše."
25. A on im reče: „O bezumni i sporoga srca za verovanje u sve što govoriše proroci! 26. Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju?" 27. I počevši od Mojseja i od sviju Proroka razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano. 28. I približiše se selu u koje iđahu, i on se činjaše da hoće dalje da ide. 29. A oni ga ustavljahu govoreći: „Ostani s nama, jer je dan nagnuo i blizu je veče." I uđe da ostane s njima. 30. I dok on seđaše s njima za trpezom, uzevši hleb blagoslovi i prelomivši ga davaše im. 31. A njima se otvoriše oči i poznaše ga. I on posta nevidljiv za njih.
32. I rekoše oni jedan drugome: „Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma?" 33. I ustavši onoga časa, vratiše se u Jerusalim, i nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bejahu s njima.
34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35. I oni ispričaše šta bi na putu, i kako ga poznaše pri lomljenju hleba.
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
"Gospodaru, setismo se da onaj varalica kaza još za života: 'Posle tri dana ustaću..."
"I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine".
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod sabraće se u nemanjićkoj zadužbini na bdeniju, liturgiji i trpezi ljubavi
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.