ČITANJE JEVANĐELJA ZA 18. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki petak
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
Neverovatna priča iz Jevanđelja kako se Isus pojavio pred svojim apostolima nakon što je vaskrsao.
Jevanđelje Luka, začalo 113 (24,12-35) 12. A Petar ustade pa otrča na grob, i nagnuvši se vide samo pokrove gde leže, i otide čudeći se u sebi tome što se dogodilo. 13. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus. 14. I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima. 15. I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima.
16. Ali oči njihove behu zadržane da ga ne poznaju. 17. A on im reče: „Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli?" 18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: „Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana?" 19. I reče im: „Šta?" A oni mu rekoše: „O Isusu Nazarećaninu, koji beše čovek prorok, silan na delu i u reči pred Bogom i svim narodom; 20. Kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga?
21. A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi. 22. A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu, 23. pa ne našavši telo njegovo, dođoše govoreći da su videle i pojavu anđela koji govorahu da je on živ. 24. I neki od naših otiđoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne videše."
25. A on im reče: „O bezumni i sporoga srca za verovanje u sve što govoriše proroci! 26. Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju?" 27. I počevši od Mojseja i od sviju Proroka razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano. 28. I približiše se selu u koje iđahu, i on se činjaše da hoće dalje da ide. 29. A oni ga ustavljahu govoreći: „Ostani s nama, jer je dan nagnuo i blizu je veče." I uđe da ostane s njima. 30. I dok on seđaše s njima za trpezom, uzevši hleb blagoslovi i prelomivši ga davaše im. 31. A njima se otvoriše oči i poznaše ga. I on posta nevidljiv za njih.
32. I rekoše oni jedan drugome: „Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma?" 33. I ustavši onoga časa, vratiše se u Jerusalim, i nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bejahu s njima.
34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35. I oni ispričaše šta bi na putu, i kako ga poznaše pri lomljenju hleba.
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
"Gospodaru, setismo se da onaj varalica kaza još za života: 'Posle tri dana ustaću..."
"I Logos postade telo i nastani se među nama, i videsmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine".
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
"Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svetlost života."
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.