Duhovna riznica 22.04.2025 | 07:00

ČITANJE JEVANĐELJA ZA 22. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Vaskršnji utorak

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: M. Š.
ČITANJE JEVANĐELJA ZA 22. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Vaskršnji utorak
SviatlanaLaza/Shutterstock

Neverovatna priča iz Jevanđelja kako se Isus pojavio pred svojim apostolima nakon što je vaskrsao.

Jevanđelje Luka, začalo 113 (24,12-35) 12. A Petar ustade pa otrča na grob, i nagnuvši se vide samo pokrove gde leže, i otide čudeći se u sebi tome što se dogodilo. 13. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje beše udaljeno od Jerusalima šezdeset stadija i zvaše se Emaus. 14. I oni govorahu među sobom o svim ovim događajima. 15. I dok oni razgovarahu i raspravljahu, približi se i sam Isus i iđaše s njima.

16. Ali oči njihove behu zadržane da ga ne poznaju. 17. A on im reče: „Kakav je to razgovor koji vodite među sobom idući, i što ste neveseli?" 18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: „Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu, i zar nisi saznao šta se u njemu zbilo ovih dana?" 19. I reče im: „Šta?" A oni mu rekoše: „O Isusu Nazarećaninu, koji beše čovek prorok, silan na delu i u reči pred Bogom i svim narodom; 20. Kako ga predadoše prvosveštenici i knezovi naši da bude osuđen na smrt, i razapeše ga?

21. A mi se nadasmo da je on taj koji će izbaviti Izrailja. Ali povrh svega toga, ovo je danas treći dan otkako se ovo dogodi. 22. A zaprepastiše nas i neke žene između nas koje su bile rano na grobu, 23. pa ne našavši telo njegovo, dođoše govoreći da su videle i pojavu anđela koji govorahu da je on živ. 24. I neki od naših otiđoše na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne videše."

25. A on im reče: „O bezumni i sporoga srca za verovanje u sve što govoriše proroci! 26. Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju?" 27. I počevši od Mojseja i od sviju Proroka razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano. 28. I približiše se selu u koje iđahu, i on se činjaše da hoće dalje da ide. 29. A oni ga ustavljahu govoreći: „Ostani s nama, jer je dan nagnuo i blizu je veče." I uđe da ostane s njima. 30. I dok on seđaše s njima za trpezom, uzevši hleb blagoslovi i prelomivši ga davaše im. 31. A njima se otvoriše oči i poznaše ga. I on posta nevidljiv za njih.

32. I rekoše oni jedan drugome: „Ne goraše li srce naše u nama dok nam govoraše putem i dok nam objašnjavaše Pisma?" 33. I ustavši onoga časa, vratiše se u Jerusalim, i nađoše okupljenu Jedanaestoricu i one koji bejahu s njima.

34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 35. I oni ispričaše šta bi na putu, i kako ga poznaše pri lomljenju hleba.