Postavljen prvi deo krsta na vrh centralne kule Isusa Hrista – bazilika Sagrada Familija sada je visoka 162,91 metar, a do 2026. dostizaće 172 metra, kada će biti dovršena u čast stogodišnjice smrti Antonija Gaudija.
Bazilika Sagrada Familija, monumentalno remek-delo Antonija Gaudija i simbol Barselone, posle 143 godine neprekidne gradnje ušla je u završnu fazu. Ovih dana radnici su postavili prvi deo krsta na vrh centralne kule, čime je crkva dostigla visinu od 162,91 metar i time postala najviša crkva na svetu.
Tim dostignućem nadmašila je katedralu u Ulmu (Nemačka), koja je od 1890. godine držala tu titulu.
Ipak, hram će rasti još malo više – središnja Kula Isusa Hrista tokom narednih meseci biće dopunjena preostalim delom krsta, čime će konačna visina bazilike iznositi impozantnih 172 metra. Time će se u potpunosti ostvariti Gaudijeva vizija nebeske građevine koja svojom visinom dodiruje simboličnu granicu neba i zemlje.
Delo koje prevazilazi vreme
Sagrada Familija nije tek arhitektonsko čudo, već i svedočanstvo strpljenja, vere i neugasle ljudske potrebe da stvara u slavu Boga. Temeljni kamen postavljen je 19. marta 1882. godine, a Antoni Gaudi je već sledeće godine preuzeo projekat i posvetio mu čitav svoj život.
Smatrao je da arhitektura mora progovarati duhovnim jezikom, pa je Sagradu Familiju osmislio kao "molitvu u kamenu". Govorio je: "Moj klijent nije u žurbi" – misleći na Boga, za koga vekovi nisu prepreka.
Danas, gotovo vek i po kasnije, čini se da je vreme postalo najverniji Gaudijev saveznik.
Po završetku gradnje, bazilika će imati 18 tornjeva: dvanaest posvećenih apostolima, četiri evanđelistima, jedan Bogorodici i centralni – Isusu Hristu. Svaki od njih nosi snažnu teološku poruku o putu čoveka ka spasenju.
Tri glavne fasade – Rođenja, Muke i Slave Hristove – pripovedaju o celokupnom hrišćanskom putu, od Utelovljenja do Vaskrsenja. Unutrašnjost hrama zamišljena je kao sveta šuma: stubovi su oblikovani poput stabala koja se granaju, a sunčeva svetlost kroz vitraže stvara prizore koji menjaju ton i boju tokom dana, pretvarajući prostor u živu, svetlosnu liturgiju.
Izgradnja koja traje više od jednog veka
Iza svakog kamena Sagrade Familije stoji istorija iskušenja i istrajnosti. Tokom Španskog građanskog rata 1936. godine veliki deo Gaudijevih planova bio je uništen, a gradnja je decenijama stagnirala.
Ipak, nijedna generacija nije izgubila veru da će delo biti dovršeno.
Bazilika se oduvek finansirala isključivo od donacija vernika i posetilaca, bez državne pomoći. U poslednjim decenijama, zahvaljujući modernim tehnologijama – digitalnim modelima i mašinskoj obradi kamena – radovi su ubrzani.
Plan je da se glavni građevinski radovi završe 2026. godine, na stotu godišnjicu Gaudijeve smrti, čime će se okončati najduža gradnja jednog sakralnog zdanja u istoriji.
VEK I PO GRADNJE PUN ISKUŠENJA
Gotovo 150 godina izgradnje Sagrade Familije obeleženo je neprekidnim iskušenjima, ali i čudesnom istrajnošću generacija koje su verovale u Gaudijevu viziju.
Tokom Španskog građanskog rata, katalonski anarhisti su zapalili kriptu i uništili dragocene nacrte, makete i planove koje je sam Gaudi stvorio kao vodič za buduće graditelje. Taj gubitak bio je nenadoknadiv, ali su se njegovi sledbenici trudili da rekonstruišu planove prema sačuvanim crtežima i fotografijama.
Skoro vek kasnije, izgradnja je ponovo zaustavljena – ovog puta zbog pandemije kovida 19, kada su turističke posete, glavni izvor finansiranja, gotovo potpuno prestale. Članovi fondacije tada su objasnili da je pad priloga doveo do privremenog prekida svih radova.
wikipedia/Hohum
Antonio Gaudi
Danas, radovi ponovo napreduju punim tempom. Havijer Martinez, generalni direktor Sagrade Familije, izjavio je za agenciju Asošiejted pres da će Kula Isusa Hrista biti završena 2026. godine, kako bi se završetak radova poklopio sa stotom godišnjicom smrti Antonija Gaudija.
Fondacija planira da u tu čast organizuje niz kulturnih i duhovnih događaja posvećenih slavnom arhitekti, koji je sahranjen upravo u kripti ove bazilike.
Iako će 2026. označiti kraj glavnih građevinskih radova, Sagrada Familija ni tada neće potpuno utihnuti – tokom naredne decenije biće nastavljeni radovi na ukrasnim detaljima, skulpturama i monumentalnom stepeništu koje vodi ka glavnom ulazu, čime će se Gaudijeva vizija u potpunosti zaokružiti.
Hram koji već diše večnost
Iako još uvek nije u potpunosti završen, Sagrada Familija je živi hram – u njoj se svakodnevno održavaju liturgije, a svetlost koja se prelama kroz vitraže pretvara njenu unutrašnjost u prizor gotovo nebeske lepote.
Antoni Gaudi, sahranjen u kripti bazilike, ostavio je svetu delo koje je prevazišlo epohu, stil i ljudske granice. Kada toranj Isusa Hrista dostigne planiranih 172 metra, Sagrada Familija neće biti samo najviša crkva na svetu, već i simbol čovekove sposobnosti da ustrajno gradi veru u kamenu.
Jer, kako je Gaudi voleo da kaže: "Originalnost je povratak izvoru." A izvor Sagrade Familije oduvek je bio isti – vera, nada i neugasla čežnja da se dodirom kamena dotakne nebo.
Skulptura je predstavljena i blagoslovena 22. jula u Kancelariji za prijem hodočasnika Katedrale Svetog Jakova u Santjagu de Komposteli u Španiji, u okviru proslave praznika Svetog apostola Jakova.
U popularnom podkastu koji vodi dominikanski sveštenik, glavni trener Seltiksa Džo Mazula rekao je da razmišlja o rukopoloženju i da mu je vera oslonac u svakom trenutku.
Tumačeći starozavetnu sliku o mravu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu treće sedmice po Duhovima upozorava na lenjost koja ne ostavlja spoljašnje tragove, ali duboko menja ljudski život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodota Ankarskog po novom, dok se po starom kalendaru obeležava Sveti Metodije Patarski. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Nauma Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu u kojem se sve češće gubi osećaj za meru, pouka ruskog svetitelja nas podseća da izbor društva nije nevažna odluka, već duhovna prekretnica koja može čoveka voditi ka uzdizanju ili ka postepenom unutrašnjem padu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
Kada je još bio klirik, liberalni mediji su ga često kritikovali zbog njegovog učešća u kontroverznim tretmanima konverzije, u kojima je pokušavao da "izleči" homoseksualne osobe.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Prvi dan meseca muharema donosi priliku vernicima za molitvu, razmišljanje i duhovnu obnovu, uz poruke o strpljenju, žrtvi i poverenju u Boga koje ovaj značajan datum nosi kroz generacije.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Zašto zlo često izgleda privlačno, kako nas obmanjuje obećanjima i zbog čega čak i ono što deluje kao dobro može da donese tragediju, objašnjava sveštenik Andrej Tkačov u svojoj knjizi "Ne boj se, samo veruj".
Tumačeći reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o srcu kao mestu iz kojeg izlaze čovekove misli, dela i osećanja, ali i kao prostoru u kojem prebiva Božija blagodat.