"NE TRAŽITE DECI IMENA PO HIMALAJIMA I TIBETU..."! Otac Rafailo otkiva kako roditelji, nepromišljenim izborom imena, mogu naslednicima upropastiti život
Ime, ističe Crkva, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
U Srbiji je poslednjih godina sve izraženiji trend davanja deci nesvakidašnjih imena. Roditelji, u želji da njihovo dete bude jedinstveno i da se izdvoji iz mase, sve češće biraju imena koja do pre samo nekoliko decenija nisu ni postojala u našem jeziku.
Neka od njih su preuzeta iz stranih kultura, neka su inspirisana prirodom, mitologijom ili popularnim filmovima, dok su pojedina potpuno izmišljena - spoj zvukova koji roditeljima jednostavno lepo "zvuče“.
Tako se danas u vrtićima i školama, pored tradicionalnih imena kao što su Marko, Jovan ili Ana, mogu čuti i imena koja zvuče kao da dolaze iz nekog dalekog kraja sveta. Ovakav trend mnogi objašnjavaju modernim vremenom, uticajem interneta i društvenih mreža, ali i željom savremenih roditelja da kroz ime izraze svoju originalnost.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Međutim, iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da bi izbor imena trebalo da bude dublji i promišljeniji. Ime, kažu sveštenici, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
Crkva podseća da svako ime ima svoj koren, značenje i blagoslov, te da bi roditelji trebalo da se okrenu imenima koja su utemeljena u hrišćanskoj i srpskoj kulturi.
Otac Rafailo Boljević u jednoj svojoj besedi govorio je upravo o tome, upozoravajući da se u potrazi za neobičnim imenima, često gubi duhovna povezanost sa sopstvenim narodom i crkvom:
- Kad dajete imena deci, sinovima ili ćerkama, nemojte da se, samo evo jedna digresija, ma i nije digresija, to je liturgijsko polje. Nemojte da mlatite i tražite imena po Himalajima i po Tibetu i da se zavlačite tamo gde se niko zavlačio niје da nađеte neki kamen, nekakav cvet, pa nekakvu pticu ili nekakvu žabu i to ime prvi put da mi damo, koje niko nikad davao nije...
shutterstock.com/Yanya
Otac Rafailo kaže da ime može odvojiti dete od liturgije
On dalje objašnjava da su takvi pokušaji posledica udaljavanja od liturgije i da snaga imena leži upravo u njegovom korenu i značenju. Kako kaže, ime kao što je Svetozar ima "liturgijski koren", a sličnu snagu nose i imena poput Miomira, Božidara, Lazara, Dušana, Bogoljuba ili Bogdana.
- To je sve moćno, znate. Čim ime legne na dušu, pa je već dete ojačalo. To povezuje, to su prosto sveštenodejstva - rekao je otac Rafailo.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Dok su nekada imena za decu birana po imenima bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetli (Vaskršnji) utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Valerijana, Tiburcija i Maksima, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.