"NE TRAŽITE DECI IMENA PO HIMALAJIMA I TIBETU..."! Otac Rafailo otkiva kako roditelji, nepromišljenim izborom imena, mogu naslednicima upropastiti život
Ime, ističe Crkva, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
U Srbiji je poslednjih godina sve izraženiji trend davanja deci nesvakidašnjih imena. Roditelji, u želji da njihovo dete bude jedinstveno i da se izdvoji iz mase, sve češće biraju imena koja do pre samo nekoliko decenija nisu ni postojala u našem jeziku.
Neka od njih su preuzeta iz stranih kultura, neka su inspirisana prirodom, mitologijom ili popularnim filmovima, dok su pojedina potpuno izmišljena - spoj zvukova koji roditeljima jednostavno lepo "zvuče“.
Tako se danas u vrtićima i školama, pored tradicionalnih imena kao što su Marko, Jovan ili Ana, mogu čuti i imena koja zvuče kao da dolaze iz nekog dalekog kraja sveta. Ovakav trend mnogi objašnjavaju modernim vremenom, uticajem interneta i društvenih mreža, ali i željom savremenih roditelja da kroz ime izraze svoju originalnost.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Međutim, iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da bi izbor imena trebalo da bude dublji i promišljeniji. Ime, kažu sveštenici, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
Crkva podseća da svako ime ima svoj koren, značenje i blagoslov, te da bi roditelji trebalo da se okrenu imenima koja su utemeljena u hrišćanskoj i srpskoj kulturi.
Otac Rafailo Boljević u jednoj svojoj besedi govorio je upravo o tome, upozoravajući da se u potrazi za neobičnim imenima, često gubi duhovna povezanost sa sopstvenim narodom i crkvom:
- Kad dajete imena deci, sinovima ili ćerkama, nemojte da se, samo evo jedna digresija, ma i nije digresija, to je liturgijsko polje. Nemojte da mlatite i tražite imena po Himalajima i po Tibetu i da se zavlačite tamo gde se niko zavlačio niје da nađеte neki kamen, nekakav cvet, pa nekakvu pticu ili nekakvu žabu i to ime prvi put da mi damo, koje niko nikad davao nije...
shutterstock.com/Yanya
Otac Rafailo kaže da ime može odvojiti dete od liturgije
On dalje objašnjava da su takvi pokušaji posledica udaljavanja od liturgije i da snaga imena leži upravo u njegovom korenu i značenju. Kako kaže, ime kao što je Svetozar ima "liturgijski koren", a sličnu snagu nose i imena poput Miomira, Božidara, Lazara, Dušana, Bogoljuba ili Bogdana.
- To je sve moćno, znate. Čim ime legne na dušu, pa je već dete ojačalo. To povezuje, to su prosto sveštenodejstva - rekao je otac Rafailo.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Dok su nekada imena za decu birana po imenima bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Mnogi ljudi se pitaju da li je u redu da se pravedni i uzorni hrišćani muče u životu, dok nekim grešnim ljudima koji ne prezaju ni od čega i nemaju jasne granice, sve ide od ruke.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Policija razotkrila kako je verski identitet iskorišćen za složenu mrežu krijumčarenja između Atike i Dodekanskih ostrva, dok javnost ostaje u neverici.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Kroz primer iz Starog zaveta, jedan od najvećih svetitelja pokazuje kako vera i strpljenje oblikuju unutrašnju svetlost koju ništa na svetu ne može ugasiti.
Policija razotkrila kako je verski identitet iskorišćen za složenu mrežu krijumčarenja između Atike i Dodekanskih ostrva, dok javnost ostaje u neverici.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.