"NE TRAŽITE DECI IMENA PO HIMALAJIMA I TIBETU..."! Otac Rafailo otkiva kako roditelji, nepromišljenim izborom imena, mogu naslednicima upropastiti život
Ime, ističe Crkva, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
U Srbiji je poslednjih godina sve izraženiji trend davanja deci nesvakidašnjih imena. Roditelji, u želji da njihovo dete bude jedinstveno i da se izdvoji iz mase, sve češće biraju imena koja do pre samo nekoliko decenija nisu ni postojala u našem jeziku.
Neka od njih su preuzeta iz stranih kultura, neka su inspirisana prirodom, mitologijom ili popularnim filmovima, dok su pojedina potpuno izmišljena - spoj zvukova koji roditeljima jednostavno lepo "zvuče“.
Tako se danas u vrtićima i školama, pored tradicionalnih imena kao što su Marko, Jovan ili Ana, mogu čuti i imena koja zvuče kao da dolaze iz nekog dalekog kraja sveta. Ovakav trend mnogi objašnjavaju modernim vremenom, uticajem interneta i društvenih mreža, ali i željom savremenih roditelja da kroz ime izraze svoju originalnost.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Međutim, iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da bi izbor imena trebalo da bude dublji i promišljeniji. Ime, kažu sveštenici, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
Crkva podseća da svako ime ima svoj koren, značenje i blagoslov, te da bi roditelji trebalo da se okrenu imenima koja su utemeljena u hrišćanskoj i srpskoj kulturi.
Otac Rafailo Boljević u jednoj svojoj besedi govorio je upravo o tome, upozoravajući da se u potrazi za neobičnim imenima, često gubi duhovna povezanost sa sopstvenim narodom i crkvom:
- Kad dajete imena deci, sinovima ili ćerkama, nemojte da se, samo evo jedna digresija, ma i nije digresija, to je liturgijsko polje. Nemojte da mlatite i tražite imena po Himalajima i po Tibetu i da se zavlačite tamo gde se niko zavlačio niје da nađеte neki kamen, nekakav cvet, pa nekakvu pticu ili nekakvu žabu i to ime prvi put da mi damo, koje niko nikad davao nije...
shutterstock.com/Yanya
Otac Rafailo kaže da ime može odvojiti dete od liturgije
On dalje objašnjava da su takvi pokušaji posledica udaljavanja od liturgije i da snaga imena leži upravo u njegovom korenu i značenju. Kako kaže, ime kao što je Svetozar ima "liturgijski koren", a sličnu snagu nose i imena poput Miomira, Božidara, Lazara, Dušana, Bogoljuba ili Bogdana.
- To je sve moćno, znate. Čim ime legne na dušu, pa je već dete ojačalo. To povezuje, to su prosto sveštenodejstva - rekao je otac Rafailo.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Dok su nekada imena za decu birana po imenima bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.