Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Za pravoslavne Srbe, krsna slava je jedan od najdubljih i najsvetijih činova porodične vere. To nije samo tradicija – to je liturgijski čin, porodični praznik svetitelja zaštitnika, nasleđen s kolena na koleno, kojim se izražava pripadnost Hristu i Crkvi. Slava je, u svom izvornom obliku, molitveno sabranje, zajedništvo u veri, osvećenje doma i porodice.
Ipak, u savremenom društvu, sve češće se postavlja pitanje: da li Srbi danas zaista slave slavu – ili je samo "obeležavaju"?
Nažalost, mnogi danas slavu doživljavaju više kao društveni događaj, nego kao duhovni čin. Ikona i kandilo se postavljaju pro forme, dok centralno mesto zauzimaju bogate trpeze, muzika, alkohol, pa čak i elementi koji nemaju nikakve veze s hrišćanstvom. Neretko su to okupljanja gde se iz svetiteljske atmosfere lako sklizne u potpuno profani ambijent.
Na to već godinama upozorava i otac Rafailo Boljević , čije reči ne ostavljaju ravnodušnim:
Tanjug/Tara Radovanović
Mnogi Srbi slavu slave uz paganske običaje i time unižavaju njen smisao
– Vi danas imate potpuno paganske atmosfere u mnogim domaćinstvima. Gori tamo kandilo, ima tamo ikona, ali samo da bi stvar bila još grđa, veze sa Crkvom nema. Danas đavo posebno uživa u tim našim slavama. Navede domaćina, rašrafi ga, nauči ga i onda on slavi u demonskom odelu svetitelja kome se na taj način izruguje.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da mnogi slave slavu, a da nisu ni kršteni. Dolaze u hramove, donose slavski kolač, a da prethodno nisu ni primili Svetu tajnu krštenja – osnovu pripadnosti Crkvi.
Otac Rafailo svedoči:
- Dolazi u hram sa svojom porodicom, donosi kolač, a nije kršten. Taj čovek je obmanut. Neko ga je uveo u prostor, ali on ni kršten nije. Imamo jednog koji je sve prevazišao – došao u manastir sa kesom pšenice kupljenom u prodavnici, neotpakovanom! Došao da mi zajedno, ne znam ni ja šta, radimo. Ali, to nije jedan čovek – on je jedan od mnogih.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Imamo ljude koji se na rođenim slavama i drogiraju, dok u pozadini "bije" tehno.
- I sve to, braćo i sestre, kada bi se izvuklo, taj snimač, kada bismo mi to sabrali – to bi bio zvuk pakla. To bi bio onaj škrgut zuba, to bi bila ona vriska koju će naslediti svi oni koji tako govore, koji tako misle, koji tako veruju.
Danas, više nego ikada, potrebno je podsetiti se suštine slave. Slava nije samo porodična svetkovina – to je duhovni zavet. Slava traži liturgiju, molitvu, pričešće, pokajanje, post. Slava se ne slavi zbog običaja – slava se slavi radi Boga. Onog Boga koji, kako kaže otac Rafailo, "ima svoj snimač":
– Gospod sve to sluša, sve to čuje i granicu podvlači.
Mitropolit mileševski Atanasije posetio je manastir Mileševu, pohvalio radove i poručio – svetinja će zasijati u punom sjaju za praznik Svetog kralja Vladislava.
Slava je više od običaja – ona je duhovni rođendan porodice i znak pripadnosti Crkvi. Donosimo pregled svih značajnih slava po mesecima, kako biste na vreme znali kada se okupljaju domaćini i njihove porodice.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.