Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Za pravoslavne Srbe, krsna slava je jedan od najdubljih i najsvetijih činova porodične vere. To nije samo tradicija – to je liturgijski čin, porodični praznik svetitelja zaštitnika, nasleđen s kolena na koleno, kojim se izražava pripadnost Hristu i Crkvi. Slava je, u svom izvornom obliku, molitveno sabranje, zajedništvo u veri, osvećenje doma i porodice.
Ipak, u savremenom društvu, sve češće se postavlja pitanje: da li Srbi danas zaista slave slavu – ili je samo "obeležavaju"?
Nažalost, mnogi danas slavu doživljavaju više kao društveni događaj, nego kao duhovni čin. Ikona i kandilo se postavljaju pro forme, dok centralno mesto zauzimaju bogate trpeze, muzika, alkohol, pa čak i elementi koji nemaju nikakve veze s hrišćanstvom. Neretko su to okupljanja gde se iz svetiteljske atmosfere lako sklizne u potpuno profani ambijent.
Na to već godinama upozorava i otac Rafailo Boljević , čije reči ne ostavljaju ravnodušnim:
Tanjug/Tara Radovanović
Mnogi Srbi slavu slave uz paganske običaje i time unižavaju njen smisao
– Vi danas imate potpuno paganske atmosfere u mnogim domaćinstvima. Gori tamo kandilo, ima tamo ikona, ali samo da bi stvar bila još grđa, veze sa Crkvom nema. Danas đavo posebno uživa u tim našim slavama. Navede domaćina, rašrafi ga, nauči ga i onda on slavi u demonskom odelu svetitelja kome se na taj način izruguje.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da mnogi slave slavu, a da nisu ni kršteni. Dolaze u hramove, donose slavski kolač, a da prethodno nisu ni primili Svetu tajnu krštenja – osnovu pripadnosti Crkvi.
Otac Rafailo svedoči:
- Dolazi u hram sa svojom porodicom, donosi kolač, a nije kršten. Taj čovek je obmanut. Neko ga je uveo u prostor, ali on ni kršten nije. Imamo jednog koji je sve prevazišao – došao u manastir sa kesom pšenice kupljenom u prodavnici, neotpakovanom! Došao da mi zajedno, ne znam ni ja šta, radimo. Ali, to nije jedan čovek – on je jedan od mnogih.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Imamo ljude koji se na rođenim slavama i drogiraju, dok u pozadini "bije" tehno.
- I sve to, braćo i sestre, kada bi se izvuklo, taj snimač, kada bismo mi to sabrali – to bi bio zvuk pakla. To bi bio onaj škrgut zuba, to bi bila ona vriska koju će naslediti svi oni koji tako govore, koji tako misle, koji tako veruju.
Danas, više nego ikada, potrebno je podsetiti se suštine slave. Slava nije samo porodična svetkovina – to je duhovni zavet. Slava traži liturgiju, molitvu, pričešće, pokajanje, post. Slava se ne slavi zbog običaja – slava se slavi radi Boga. Onog Boga koji, kako kaže otac Rafailo, "ima svoj snimač":
– Gospod sve to sluša, sve to čuje i granicu podvlači.
Mitropolit mileševski Atanasije posetio je manastir Mileševu, pohvalio radove i poručio – svetinja će zasijati u punom sjaju za praznik Svetog kralja Vladislava.
Slava je više od običaja – ona je duhovni rođendan porodice i znak pripadnosti Crkvi. Donosimo pregled svih značajnih slava po mesecima, kako biste na vreme znali kada se okupljaju domaćini i njihove porodice.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Kroz molitvu, pravoslavni hrišćanin stupa u lični odnos sa Bogom, tražeći ne samo pomoć u teškoćama, već pre svega zajednicu, blizinu i osvećenje duše.
Na praznik Svetog Kirijaka Otšelnika, vladika zapadnoevropski Justin služio je liturgiju, a rukopoloženjem i odlikovanjem sveštenika osnažio pravoslavnu zajednicu Srba u Španiji.
Sočivo sa semenkama, tradicionalno manastirsko jelo, donosi mir, toplinu i bogatstvo ukusa — a sprema se lako, bez skupih sastojaka i u svega nekoliko koraka.
ovodom održavanja Šakti festivala u Obrenovcu, Apologetski odsek Arhiepiskopije upozorava na delovanje Mohanđija, čije učenje, iza privida mira i ljubavi, skriva ideologiju nespojivu sa pravoslavnom verom.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Kroz molitvu, pravoslavni hrišćanin stupa u lični odnos sa Bogom, tražeći ne samo pomoć u teškoćama, već pre svega zajednicu, blizinu i osvećenje duše.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako usmeren na greh i sopstvene slabosti, ali pod Božjom svetlošću, gnev ne razara, već čisti dušu i otvara prostor za rast dobrote i pravednosti
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Ajet 40 iz Sure Ghafir jasno poručuje da nijedno zlo ne ostaje nekažnjeno, dok vera i dobra dela muškaraca i žena otvaraju vrata Dženeta u obilju bez granica.
Dok mnoge obuzima strah i nesigurnost, svetitelj iz Gruzije ostavlja pouku koja budi nadu: prava snaga nije u onome što dolazi spolja, već u veri koja gori u srcu i ne može biti ugašena.
Tokom istorijskog obraćanja u Knesetu, američki predsednik javno je govorio o Ivankinoj odluci da promeni veru, povezujući porodičnu priču sa političkim savezom između SAD i Izraela.