Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Za pravoslavne Srbe, krsna slava je jedan od najdubljih i najsvetijih činova porodične vere. To nije samo tradicija – to je liturgijski čin, porodični praznik svetitelja zaštitnika, nasleđen s kolena na koleno, kojim se izražava pripadnost Hristu i Crkvi. Slava je, u svom izvornom obliku, molitveno sabranje, zajedništvo u veri, osvećenje doma i porodice.
Ipak, u savremenom društvu, sve češće se postavlja pitanje: da li Srbi danas zaista slave slavu – ili je samo "obeležavaju"?
Nažalost, mnogi danas slavu doživljavaju više kao društveni događaj, nego kao duhovni čin. Ikona i kandilo se postavljaju pro forme, dok centralno mesto zauzimaju bogate trpeze, muzika, alkohol, pa čak i elementi koji nemaju nikakve veze s hrišćanstvom. Neretko su to okupljanja gde se iz svetiteljske atmosfere lako sklizne u potpuno profani ambijent.
Na to već godinama upozorava i otac Rafailo Boljević , čije reči ne ostavljaju ravnodušnim:
Tanjug/Tara Radovanović
Mnogi Srbi slavu slave uz paganske običaje i time unižavaju njen smisao
– Vi danas imate potpuno paganske atmosfere u mnogim domaćinstvima. Gori tamo kandilo, ima tamo ikona, ali samo da bi stvar bila još grđa, veze sa Crkvom nema. Danas đavo posebno uživa u tim našim slavama. Navede domaćina, rašrafi ga, nauči ga i onda on slavi u demonskom odelu svetitelja kome se na taj način izruguje.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da mnogi slave slavu, a da nisu ni kršteni. Dolaze u hramove, donose slavski kolač, a da prethodno nisu ni primili Svetu tajnu krštenja – osnovu pripadnosti Crkvi.
Otac Rafailo svedoči:
- Dolazi u hram sa svojom porodicom, donosi kolač, a nije kršten. Taj čovek je obmanut. Neko ga je uveo u prostor, ali on ni kršten nije. Imamo jednog koji je sve prevazišao – došao u manastir sa kesom pšenice kupljenom u prodavnici, neotpakovanom! Došao da mi zajedno, ne znam ni ja šta, radimo. Ali, to nije jedan čovek – on je jedan od mnogih.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Imamo ljude koji se na rođenim slavama i drogiraju, dok u pozadini "bije" tehno.
- I sve to, braćo i sestre, kada bi se izvuklo, taj snimač, kada bismo mi to sabrali – to bi bio zvuk pakla. To bi bio onaj škrgut zuba, to bi bila ona vriska koju će naslediti svi oni koji tako govore, koji tako misle, koji tako veruju.
Danas, više nego ikada, potrebno je podsetiti se suštine slave. Slava nije samo porodična svetkovina – to je duhovni zavet. Slava traži liturgiju, molitvu, pričešće, pokajanje, post. Slava se ne slavi zbog običaja – slava se slavi radi Boga. Onog Boga koji, kako kaže otac Rafailo, "ima svoj snimač":
– Gospod sve to sluša, sve to čuje i granicu podvlači.
Mitropolit mileševski Atanasije posetio je manastir Mileševu, pohvalio radove i poručio – svetinja će zasijati u punom sjaju za praznik Svetog kralja Vladislava.
Slava je više od običaja – ona je duhovni rođendan porodice i znak pripadnosti Crkvi. Donosimo pregled svih značajnih slava po mesecima, kako biste na vreme znali kada se okupljaju domaćini i njihove porodice.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.