Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Za pravoslavne Srbe, krsna slava je jedan od najdubljih i najsvetijih činova porodične vere. To nije samo tradicija – to je liturgijski čin, porodični praznik svetitelja zaštitnika, nasleđen s kolena na koleno, kojim se izražava pripadnost Hristu i Crkvi. Slava je, u svom izvornom obliku, molitveno sabranje, zajedništvo u veri, osvećenje doma i porodice.
Ipak, u savremenom društvu, sve češće se postavlja pitanje: da li Srbi danas zaista slave slavu – ili je samo "obeležavaju"?
Nažalost, mnogi danas slavu doživljavaju više kao društveni događaj, nego kao duhovni čin. Ikona i kandilo se postavljaju pro forme, dok centralno mesto zauzimaju bogate trpeze, muzika, alkohol, pa čak i elementi koji nemaju nikakve veze s hrišćanstvom. Neretko su to okupljanja gde se iz svetiteljske atmosfere lako sklizne u potpuno profani ambijent.
Na to već godinama upozorava i otac Rafailo Boljević , čije reči ne ostavljaju ravnodušnim:
Tanjug/Tara Radovanović
Mnogi Srbi slavu slave uz paganske običaje i time unižavaju njen smisao
– Vi danas imate potpuno paganske atmosfere u mnogim domaćinstvima. Gori tamo kandilo, ima tamo ikona, ali samo da bi stvar bila još grđa, veze sa Crkvom nema. Danas đavo posebno uživa u tim našim slavama. Navede domaćina, rašrafi ga, nauči ga i onda on slavi u demonskom odelu svetitelja kome se na taj način izruguje.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da mnogi slave slavu, a da nisu ni kršteni. Dolaze u hramove, donose slavski kolač, a da prethodno nisu ni primili Svetu tajnu krštenja – osnovu pripadnosti Crkvi.
Otac Rafailo svedoči:
- Dolazi u hram sa svojom porodicom, donosi kolač, a nije kršten. Taj čovek je obmanut. Neko ga je uveo u prostor, ali on ni kršten nije. Imamo jednog koji je sve prevazišao – došao u manastir sa kesom pšenice kupljenom u prodavnici, neotpakovanom! Došao da mi zajedno, ne znam ni ja šta, radimo. Ali, to nije jedan čovek – on je jedan od mnogih.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo Boljević
Imamo ljude koji se na rođenim slavama i drogiraju, dok u pozadini "bije" tehno.
- I sve to, braćo i sestre, kada bi se izvuklo, taj snimač, kada bismo mi to sabrali – to bi bio zvuk pakla. To bi bio onaj škrgut zuba, to bi bila ona vriska koju će naslediti svi oni koji tako govore, koji tako misle, koji tako veruju.
Danas, više nego ikada, potrebno je podsetiti se suštine slave. Slava nije samo porodična svetkovina – to je duhovni zavet. Slava traži liturgiju, molitvu, pričešće, pokajanje, post. Slava se ne slavi zbog običaja – slava se slavi radi Boga. Onog Boga koji, kako kaže otac Rafailo, "ima svoj snimač":
– Gospod sve to sluša, sve to čuje i granicu podvlači.
Mitropolit mileševski Atanasije posetio je manastir Mileševu, pohvalio radove i poručio – svetinja će zasijati u punom sjaju za praznik Svetog kralja Vladislava.
Slava je više od običaja – ona je duhovni rođendan porodice i znak pripadnosti Crkvi. Donosimo pregled svih značajnih slava po mesecima, kako biste na vreme znali kada se okupljaju domaćini i njihove porodice.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.
Jedni su podizali i obnavljali svetinje, drugi se odricali visokih položaja i birali samoću, a jedan je zbog vere završio na vešalima, ostavljajući iza sebe priče koje i danas pamti Crkva.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve ukazao je da zavisnost nije vezana samo za alkohol, već da čovek može izgubiti slobodu i kada više ne uspeva da kontroliše vreme provedeno uz ekran, društvene mreže i elektronske igre.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.