OVO JE NAJVAŽNIJE DA URADITE NA ĐURĐEVDAN: Iguman Danilo upozorava - tradicija i običaji bez toga ne vrede
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Da li je slava i danas misionarski pečat pravoslavlja u srpskom narodu ili se pretvorila u još jedan društveni ritual, često praćen više ili manje ukusa u obeležavanju? Odakle uopšte potiče ovaj jedinstveni običaj i zašto je toliko duboko ukorenjen u našem identitetu? Prema rečima sveštenika dr Ugrina Popovića, slava je u naš narod ušla kao hrišćanski odgovor na paganske svetkovine i kao trajna garancija da će se vera u Hrista ukoreniti i održati kroz vekove. Njena misija, kako ističe, bila je da prelazak od paganstva ka hrišćanstvu učini prirodnim, lakšim i trajnim.
– I, zaista, od tada, a ima tome oko 1000 godina, Srbin i kad je siromašan i kad je bogat, i kad ima i kad nema, i kad je srećan i kad je nesrećan, bolestan i zdrav, i kad sme i kad mu se brani, u miru i u ratu, i kad „veruje“ i kad „ne veruje“, srpski seljak, radnik, ratnik, učitelj, profesor, direktor… slavi Slavu – kaže otac Ugrin, prenosi portal cudo.rs.
– U čast onog sveca, kojeg je njegov daleki pra-pra predak prihvatio za zaštitnika svog doma, on priprema manje ili više bogatu trpezu. Kuva se žito, sveštenik ili domaćin zareže kolač u obliku krsta i zalije crvenim vinom, pali se slavska sveća uz čitanje molitve, te ukućani pristupaju trpezi koja je tog dana znatno bogatija od svakodnevne. –
Slava je, kako kaže otac Ugrin, jedini običaj u našem narodu koji nije izgubio svoj kontinuitet u vremenu. Dakle, nije bilo vremena kada Srbin nije slavio slavu. I pod Turcima, i pod komunistima, Ugarima, Bugarima, Nemcima, Austrijancima… taj se običaj održao i pokoljenjima predao.
– Danas se slava obeležava u skladu sa vremenom u kojem smo – dodaje on.
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin.
Gospode Bože naš, Tebi prinosimo hvalu i slavu u dan kada proslavljamo svetitelja Tvog, (ime sveca, npr. Svetog Nikolu), zaštitnika našeg doma i naše porodice.
Blagodarimo Ti na svemu što si nam darovao — na zdravlju, na hlebu, na ljubavi i na veri koju si posadio u srcima naših predaka, a preko njih i u naša srca.
Pogledaj, Gospode, na ovu skromnu trpezu, blagoslovi hleb, žito, vino i svako jelo i piće koje smo pripremili u čast Tvog svetitelja.
Podari mir, ljubav i slogu ovom domu i svima koji danas zajedno sa nama slave.
Neka nas molitve Svetog (ime svetitelja) prate kroz život, čuvaju od zla i približe Tvojoj svetlosti.
Pomeni, Gospode, sve naše žive i upokojene pretke koji su ovu slavu slavili pre nas, i udostoj ih Carstva Tvoga.
Ojačaj nas u veri, da ovu svetu tradiciju očuvamo i prenesemo deci našoj, kao što su naši preci preneli nama.
Jer Tebi priliči svaka slava, čast i poklonjenje, sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Međutim, on ukazuje i na savremene izazove:
– Svakako da ima odudaranja i malograđanske prenaglašenosti, ali ipak… mi smo, zbog komunizma i urođene potrebe da budemo ono što nismo, ipak duhovni skorojevići. Probuđeni tek devedesetih i onda stihijski gurnuti u crkve, skoro isto kad smo gurnuti i u rat. Taj miks krsta i bajoneta nas je pratio celokupne te decenije, tako da se, više ili manje uspešno, od toga još uvek oporavljamo – ističe sveštenik Ugrin Popović
– Jednostavno, zbog toga imamo taj skorojevićki pristup svemu – pa i slavi i običajima. Nije to ništa strašno. Samo etapa na putu nacionalnog uzrastanja – dodaje on.
Upravo to nas, kaže on, vraća suštinskoj misiji slave:
– Što nas opet vraća pojmu slave kao misionarskog oruđa. Jednom rečju, ako smo skorojevići mi, ne mora da znači da će to da budu i naša deca. Te je baš zbog toga važno slavu održati i njima predati. Prosto, nema veze… neka ove godine ili ove decenije to bude uz Mitra Mirića ili čak tehno, ali akcenat i nije na načinu proslave koliko na samom kontinuitetu.
I kao što bi rekao jedan naš daroviti pesnik: "Što ja počeh ti produži!"
Slava nije samo porodična tradicija ili kulturni simbol. Ona je duboko ukorenjena hrišćanska svetinja, spomen na dan kada je naša porodica kroz jednog sveca ušla u Crkvu. I kada znamo da je svako od nas karika u tom dugom lancu predaka i potomaka, onda znamo i šta nam je činiti: očuvati i preneti.
Jedna je od najvećih slava kod Srba i veliki prolećni praznik kojim se odvaja novi, letnji period godine od zimskog.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Jeromonah Stefan Rajčić savetuje da krsna slava treba da postane deo života para već u prvoj godini zajedničkog života.
Otkrijte duhovni značaj svetih običaja koji se prenose vekovima: kako slavska molitva, kolač i žito čuvaju veru, identitet i zajedništvo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već sveti dan kada se vera, molitva i gostoprimstvo sjedinjuju u toplini doma, a domaćin s poštovanjem i radošću dočekuje svakog gosta kao brata u Hristu.
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.