Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Dok se u javnosti često može čuti da je Vidovdan praznik sa paganskim korenima, pravoslavni teolozi i istraživači upozoravaju da je reč o pogrešnom tumačenju istorijskih činjenica i hrišćanske tradicije.
Dimitrije Marković o pravom poreklu Vidovdana
Dimitrije Marković, stalni stručni saradnik Odseka za apologetsku misiju Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, ističe da „i Vidovdan se, kao i spaljivanje badnjaka i krsna slava, povezuje sa našom dalekom paganskom prošlošću iako sa njom nema nikakve veze, već je u vezi sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom.”
Pozivajući se na rad akademika Miodraga Markovića „Kult svetog Vita (Vida) kod Srba u srednjem veku”, Dimitrije Marković navodi da su Srbi „najverovatnije još od vremena pokrštavanja poštovali svetog Vita, mučenika sa Sicilije”. Ipak, kako piše u pomenutom radu, to poštovanje počelo je da slabi tokom 14. veka, kada je Srpska pravoslavna crkva prihvatila bogosluženje po jerusalimskom tipiku, koji nije predviđao praznovanje sicilijanskog mučenika.
– Nakon 1389. godine kult sicilijanskog mučenika u srpskoj sredini potisnut je kultom Svetog Kneza Lazara, koji je takođe proslavljan 15./28. juna, objašnjava akademik Marković, prenosi portal мисија.срб.
Najstarija svedočanstva o poštovanju Svetog Vita kod Srba
Akademik Miodrag Marković u svojoj studiji ukazuje i na najstarije svedočanstvo o poštovanju Svetog Vita kod Srba, a to je mesecoslov Miroslavljevog jevanđelja iz XII veka, gde se njegovo ime jasno pominje. Lik Svetog Vita nalazi se i na raskošno ukrašenom diptihu iz svetogorskog manastira Svetog Pavla, nastalom krajem XIII ili početkom XIV veka, za koji se veruje da su mu ktitori bili kralj Milutin ili, možda, njegov brat Dragutin.
Printscreen
Ikona Svetog Vitusa (Svetog Vida)
– Ukoliko je pomenuta pretpostavka o poreklu ktitora diptiha iz manastira Svetog Pavla tačna, to delo bi bilo jedno od najranijih svedočanstava o postojanju kulta svetog Vita u srpskoj sredini . podseča akademik Marković i dalje kaže da kada je reč o njegovim prikazima u srednjovekovnoj umetnosti, najstariji primer, ako izuzmemo pomenutu predstavu s diptiha iz manastira Svetog Pavla, nalazi se u crkvi Bogorodice Odigitrije u Peći. Taj prikaz nastao je oko 1335. godine.
Razlika između crkvenog učenja i narodnih običaja
Dimitrije Marković posebno naglašava:
– Veoma je važno praviti razliku između učenja i činova (obreda) pravoslavne crkve, sa jedne strane, i narodnih običaja koje narod u nekim slučajevima vezuje uz hrišćanske praznike, sa druge. Sama Crkva uporno radi na iskorenjivanju nekih duboko ukorenjenih ali neprikladnih narodnih običaja vezanih uz hrišćanske praznike.
Vidovdan kao isključivo hrišćanski praznik
Upravo zato, kako zaključuje Marković, Vidovdan kao praznik nosi isključivo hrišćanski, a ne paganski karakter, uprkos raširenim verovanjima u narodu koja se kroz vekove prepliću sa istinskim crkvenim učenjem.
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.
Od Ravanice do Gračanice, od Hrama Svetog Save do srpskih crkava u Americi i Kanadi, praznična obeležavanja podsećaju na kneza Lazara, Kosovo i večnu snagu narodne vere
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobne Isakija, Dalmata i Favsta po starom, dok se po novom kalendaru obeležava praznik Nerukotvorene ikone Isusa Hrista. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Roka, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Život Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta ostao je zapamćen u Crkvi kao svedočanstvo o tome da se istinsko bogatstvo čoveka ne nalazi u časti, položaju i prolaznim dobrima, već u životu usmerenom ka Bogu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Uspenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava praznik Uznesenja Blažene Device Marije, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.
Nakon teškog incidenta koji je ostavio porodicu u strahu i neizvesnosti, deci je uručena finansijska pomoć, a domaćinima ikona Gospoda Isusa Hrista kao znak utehe i podrške.
Govoreći o porukama koje se često ponavljaju u Jevanđelju, otac Aleksandar posebno je izdvojio dve reči - "ne boj se" i "raduj se", a kod anksioznih se upravo javlja suprotno.