Duhovna riznica 29.06.2025 | 15:01

OVO ŽIVOT PRETVARA U PAKAO! Otac Aleksandar o četiri duhovna i demonska otrova koja vode ka samoubistvu duše, a svako od nas nosi bar jedan!

Slika Autora
Autor: M.M.
OVO ŽIVOT PRETVARA U PAKAO! Otac Aleksandar o četiri duhovna i demonska otrova koja vode ka samoubistvu duše, a svako od nas nosi bar jedan!
freepik/wikipedia/Algoman

Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.

U mnoštvu molitvi, koje se tokom Velikog posta izgovaraju u pravoslavnim hramovima, jedna se posebno izdvaja kao suštinski vodič kroz duhovni podvig. To je takozvana Molitva posta (vidi okvir), kratka i sadržajem bogata molitva koju predanje pripisuje svetom Jefremu Sirinu, a koju otac Aleksandar Šmeman naziva "krikom iz dubine ljudske bespomoćnosti“.

- Od svih himni i molitava za vreme posta, jedna kratka molitva može se označiti kao Molitva posta - piše Šmeman u svojoj knjizi Veliki post.

- Ona je molitva protiv duhova lenjosti, čamotinje, požude i praznoslovlja, to jest "četiri jahača apokalipse", koji galopiraju ka duši pravoslavnog hrišćanina, pogubljujući je za večni život.“

Ova molitva se, kako ističe otac Aleksandar, čita dva puta na kraju svake službe u postu od ponedeljka do petka (ne subotom i nedeljom, jer, kako ćemo docnije videti, službe u ove dane nisu po obrascu posnih službi). Kod prvog čitanja, metaniše se posle posle svake molbe. Tada se svi klanjamo dvanaest puta govoreći: "Bože, očisti me grešnog.“ Cela molitva se ponavlja sa jednom metanijom na kraju.

wikipedia/Algoman
Otac Aleksandar Šmeman

 

Četiri duhovne bolesti

Šmeman posebno ukazuje na prvu navedenu opasnost – lenjost, koju naziva "osnovnom bolešću“ i opisuje kao "onu čudnu lenjost i pasivnost celokupnog bića, koja nas stalno ubeđuje da je promena nemoguća, pa stoga i nepoželjna“.

U toj ravnodušnosti vidi koren svakog greha:

- To je duboko ukorenjena sumnja, koja na svaki duhovni izazov odgovara ‘čemu, radi čega?’ i čini od našeg života užasnu duhovnu pustoš.

Molitva posta 

Gospode i Gospodaru moga života!

Ne daj mi duha lenjosti, tuge, požude i praznoslovlja.
Daruj mi, slugi Tvome, duh čistote,
Smirenosti, trpljenja i ljubavi.
Da, Gospode Care, daj mi da uočim svoja
pregrešenja i da ne osuđujem svoga brata,
jer si blagosloven u vekove vekova. Amin.

Lenjost rađa sledećeg neprijatelja – uninije, odnosno tugu i malodušnost. To nije obična tuga, već stanje duhovnog očaja.

- To je demonska sila u nama, jer je đavo u svojoj osnovi laža. On čoveka laže o Bogu i o svetu, on ispunjava život tamom i negacijom. 

Šmeman ide dalje i upozorava:

- Uninije je samoubistvo duše, jer ako obuzme čoveka, on je apsolutno nesposoban da vidi svetlost i da je želi.

Treći u nizu duhovnih otrova je požuda – izopačen odnos prema drugima kada čovek ne vidi više u njima bližnje, već sredstva za zadovoljenje sopstvenih potreba.

- Ako moj život nije orijentisan prema Bogu... on će neizbežno postati sebičan i egocentričan.

 U tom slučaju, piše Šmeman, čovek postaje "svoj gospod i gospodar – apsolutni centar svoga sopstvenog sveta“, što vodi u duhovnu pustoš i prema drugima.

Poslednji otrov je praznoslovlje, koje možda deluje najmanje opasno, ali u sebi nosi ogromnu razornu snagu.

- Reč spašava i reč ubija. Reč nadahnjuje i reč truje. Reč je oruđe istinske i demonske laži. Kada se udalji od svoje božanske svrhe, reč postaje prazna i u službi greha. Ona neminovno uslovljava lenjost, požudu, očajanje i život preobraća u pakao.

Duhovni plan za obnovu

Za Šmemana, ova molitva ima ključnu ulogu jer "na jedinstveni način nabraja sve negativne i pozitivne elemente pokajanja“. Ona ne samo da raskrinkava unutrašnje sile koje nas odvode od Boga, već i pruža pozitivan obrazac: čistotu, smirenost, trpljenje, ljubav i sposobnost da vidimo sopstvene grehe bez osuđivanja drugih.

- Podvig je usmeren najpre u pravcu oslobođenja od nekih osnovnih duhovnih bolesti koje formiraju naš život - piše on, dodajući da nas to oslobađa da bismo se "počeli okretati prema Bogu“.