PREVAZILAŽENJE DESTRUKTIVNE TUGE U 3 KORAKA: Savet vladike Alekseja zlata vredan - svako ga može primeniti
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
U mnoštvu molitvi, koje se tokom Velikog posta izgovaraju u pravoslavnim hramovima, jedna se posebno izdvaja kao suštinski vodič kroz duhovni podvig. To je takozvana Molitva posta (vidi okvir), kratka i sadržajem bogata molitva koju predanje pripisuje svetom Jefremu Sirinu, a koju otac Aleksandar Šmeman naziva "krikom iz dubine ljudske bespomoćnosti“.
- Od svih himni i molitava za vreme posta, jedna kratka molitva može se označiti kao Molitva posta - piše Šmeman u svojoj knjizi Veliki post.
- Ona je molitva protiv duhova lenjosti, čamotinje, požude i praznoslovlja, to jest "četiri jahača apokalipse", koji galopiraju ka duši pravoslavnog hrišćanina, pogubljujući je za večni život.“
Ova molitva se, kako ističe otac Aleksandar, čita dva puta na kraju svake službe u postu od ponedeljka do petka (ne subotom i nedeljom, jer, kako ćemo docnije videti, službe u ove dane nisu po obrascu posnih službi). Kod prvog čitanja, metaniše se posle posle svake molbe. Tada se svi klanjamo dvanaest puta govoreći: "Bože, očisti me grešnog.“ Cela molitva se ponavlja sa jednom metanijom na kraju.
Šmeman posebno ukazuje na prvu navedenu opasnost – lenjost, koju naziva "osnovnom bolešću“ i opisuje kao "onu čudnu lenjost i pasivnost celokupnog bića, koja nas stalno ubeđuje da je promena nemoguća, pa stoga i nepoželjna“.
U toj ravnodušnosti vidi koren svakog greha:
- To je duboko ukorenjena sumnja, koja na svaki duhovni izazov odgovara ‘čemu, radi čega?’ i čini od našeg života užasnu duhovnu pustoš.
Gospode i Gospodaru moga života! Lenjost rađa sledećeg neprijatelja – uninije, odnosno tugu i malodušnost. To nije obična tuga, već stanje duhovnog očaja.
- To je demonska sila u nama, jer je đavo u svojoj osnovi laža. On čoveka laže o Bogu i o svetu, on ispunjava život tamom i negacijom.
Šmeman ide dalje i upozorava:
- Uninije je samoubistvo duše, jer ako obuzme čoveka, on je apsolutno nesposoban da vidi svetlost i da je želi.
Treći u nizu duhovnih otrova je požuda – izopačen odnos prema drugima kada čovek ne vidi više u njima bližnje, već sredstva za zadovoljenje sopstvenih potreba.
- Ako moj život nije orijentisan prema Bogu... on će neizbežno postati sebičan i egocentričan.
U tom slučaju, piše Šmeman, čovek postaje "svoj gospod i gospodar – apsolutni centar svoga sopstvenog sveta“, što vodi u duhovnu pustoš i prema drugima.
Poslednji otrov je praznoslovlje, koje možda deluje najmanje opasno, ali u sebi nosi ogromnu razornu snagu.
- Reč spašava i reč ubija. Reč nadahnjuje i reč truje. Reč je oruđe istinske i demonske laži. Kada se udalji od svoje božanske svrhe, reč postaje prazna i u službi greha. Ona neminovno uslovljava lenjost, požudu, očajanje i život preobraća u pakao.
Za Šmemana, ova molitva ima ključnu ulogu jer "na jedinstveni način nabraja sve negativne i pozitivne elemente pokajanja“. Ona ne samo da raskrinkava unutrašnje sile koje nas odvode od Boga, već i pruža pozitivan obrazac: čistotu, smirenost, trpljenje, ljubav i sposobnost da vidimo sopstvene grehe bez osuđivanja drugih.
- Podvig je usmeren najpre u pravcu oslobođenja od nekih osnovnih duhovnih bolesti koje formiraju naš život - piše on, dodajući da nas to oslobađa da bismo se "počeli okretati prema Bogu“.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici. Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom. Crkva psihičke bolesti neretko tumači kao čist primer opsednutosti čoveka demonima tuge i nezadovoljstva i vezuje iz za nedostatak vere i moralni pad. To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.
Četiri duhovne bolesti
Molitva posta
Daruj mi, slugi Tvome, duh čistote,
Smirenosti, trpljenja i ljubavi.
Da, Gospode Care, daj mi da uočim svoja
pregrešenja i da ne osuđujem svoga brata,
jer si blagosloven u vekove vekova. Amin.
Duhovni plan za obnovu
PREVAZILAŽENJE DESTRUKTIVNE TUGE U 3 KORAKA: Savet vladike Alekseja zlata vredan - svako ga može primeniti
ŠTA ČINITI AKO VAS RAZARAJU USAMLJENOST, STRAH I OČAJ: Otac Hrizostom kaže da prvo ujutru treba da ustanete i umijete se, a onda BAŠ OVAKO DA URADITE!
DA LI JE KORIŠĆENJE ANTIDEPRESIVA I LEKOVA ZA SMIRENJE PREPREKA ZA PRIČEŠĆE: Otac Danijel otkriva da li se odricanjem od Božje pomoći gubi i njegova blagodat
NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.