PREVAZILAŽENJE DESTRUKTIVNE TUGE U 3 KORAKA: Savet vladike Alekseja zlata vredan - svako ga može primeniti
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
U mnoštvu molitvi, koje se tokom Velikog posta izgovaraju u pravoslavnim hramovima, jedna se posebno izdvaja kao suštinski vodič kroz duhovni podvig. To je takozvana Molitva posta (vidi okvir), kratka i sadržajem bogata molitva koju predanje pripisuje svetom Jefremu Sirinu, a koju otac Aleksandar Šmeman naziva "krikom iz dubine ljudske bespomoćnosti“.
- Od svih himni i molitava za vreme posta, jedna kratka molitva može se označiti kao Molitva posta - piše Šmeman u svojoj knjizi Veliki post.
- Ona je molitva protiv duhova lenjosti, čamotinje, požude i praznoslovlja, to jest "četiri jahača apokalipse", koji galopiraju ka duši pravoslavnog hrišćanina, pogubljujući je za večni život.“
Ova molitva se, kako ističe otac Aleksandar, čita dva puta na kraju svake službe u postu od ponedeljka do petka (ne subotom i nedeljom, jer, kako ćemo docnije videti, službe u ove dane nisu po obrascu posnih službi). Kod prvog čitanja, metaniše se posle posle svake molbe. Tada se svi klanjamo dvanaest puta govoreći: "Bože, očisti me grešnog.“ Cela molitva se ponavlja sa jednom metanijom na kraju.
Šmeman posebno ukazuje na prvu navedenu opasnost – lenjost, koju naziva "osnovnom bolešću“ i opisuje kao "onu čudnu lenjost i pasivnost celokupnog bića, koja nas stalno ubeđuje da je promena nemoguća, pa stoga i nepoželjna“.
U toj ravnodušnosti vidi koren svakog greha:
- To je duboko ukorenjena sumnja, koja na svaki duhovni izazov odgovara ‘čemu, radi čega?’ i čini od našeg života užasnu duhovnu pustoš.
Gospode i Gospodaru moga života! Lenjost rađa sledećeg neprijatelja – uninije, odnosno tugu i malodušnost. To nije obična tuga, već stanje duhovnog očaja.
- To je demonska sila u nama, jer je đavo u svojoj osnovi laža. On čoveka laže o Bogu i o svetu, on ispunjava život tamom i negacijom.
Šmeman ide dalje i upozorava:
- Uninije je samoubistvo duše, jer ako obuzme čoveka, on je apsolutno nesposoban da vidi svetlost i da je želi.
Treći u nizu duhovnih otrova je požuda – izopačen odnos prema drugima kada čovek ne vidi više u njima bližnje, već sredstva za zadovoljenje sopstvenih potreba.
- Ako moj život nije orijentisan prema Bogu... on će neizbežno postati sebičan i egocentričan.
U tom slučaju, piše Šmeman, čovek postaje "svoj gospod i gospodar – apsolutni centar svoga sopstvenog sveta“, što vodi u duhovnu pustoš i prema drugima.
Poslednji otrov je praznoslovlje, koje možda deluje najmanje opasno, ali u sebi nosi ogromnu razornu snagu.
- Reč spašava i reč ubija. Reč nadahnjuje i reč truje. Reč je oruđe istinske i demonske laži. Kada se udalji od svoje božanske svrhe, reč postaje prazna i u službi greha. Ona neminovno uslovljava lenjost, požudu, očajanje i život preobraća u pakao.
Za Šmemana, ova molitva ima ključnu ulogu jer "na jedinstveni način nabraja sve negativne i pozitivne elemente pokajanja“. Ona ne samo da raskrinkava unutrašnje sile koje nas odvode od Boga, već i pruža pozitivan obrazac: čistotu, smirenost, trpljenje, ljubav i sposobnost da vidimo sopstvene grehe bez osuđivanja drugih.
- Podvig je usmeren najpre u pravcu oslobođenja od nekih osnovnih duhovnih bolesti koje formiraju naš život - piše on, dodajući da nas to oslobađa da bismo se "počeli okretati prema Bogu“.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici. Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom. Crkva psihičke bolesti neretko tumači kao čist primer opsednutosti čoveka demonima tuge i nezadovoljstva i vezuje iz za nedostatak vere i moralni pad. To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.Četiri duhovne bolesti
Molitva posta
Daruj mi, slugi Tvome, duh čistote,
Smirenosti, trpljenja i ljubavi.
Da, Gospode Care, daj mi da uočim svoja
pregrešenja i da ne osuđujem svoga brata,
jer si blagosloven u vekove vekova. Amin.
Duhovni plan za obnovu
PREVAZILAŽENJE DESTRUKTIVNE TUGE U 3 KORAKA: Savet vladike Alekseja zlata vredan - svako ga može primeniti
ŠTA ČINITI AKO VAS RAZARAJU USAMLJENOST, STRAH I OČAJ: Otac Hrizostom kaže da prvo ujutru treba da ustanete i umijete se, a onda BAŠ OVAKO DA URADITE!
DA LI JE KORIŠĆENJE ANTIDEPRESIVA I LEKOVA ZA SMIRENJE PREPREKA ZA PRIČEŠĆE: Otac Danijel otkriva da li se odricanjem od Božje pomoći gubi i njegova blagodat
NIKOME ĐAVO NE PRISTUPA TAKO LAKO KAO OVOJ VRSTI LJUDI! Ozbiljno upozorenje Svetog Tihona Zadonskog!
Slavni glumac i reditelj primio je blagoslov igumana Metodija, napio se blagoslovene vode koja nikada ne presušuje, poškropio se i prekrstio, ostavljajući za sobom glamur sveta pred večnom tišinom Carske Lavre.
Slavni glumac i reditelj proveo je Vidovdan među monasima, slušajući o Kosovskom zavetu i žrtvi Svetog kneza Lazara, a iguman mu je otkrio tajne duhovnosti koje će uticati na njegov novi film „Vaskrsenje“.
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Ljudi vrlo često neka stanja i situacije pripisuju slučajnosti, ali to ne bi trebalo da rade.
Obred Havdale se izvodi subotom uveče, po završetku Šabata, što je trenutak kada nastupi noć - odnosno kada na nebu postanu vidljive tri srednje zvezde.
Vernici su telima branili svog duhovnika, sveštenstvo je blokiralo put policiji, a Mikael Adžapahjan je sa mirom u glasu poručio da pretnja Jerevanu ne dolazi od njega, već iz samog vrha vlasti.
Molitve sabranih odzvanjaju kroz vekove – podsećajući da se ljubav prema otadžbini ne gasi ni pred najvećim iskušenjima.
Jedan od ispitanika je poručio da nas Vidovdan poziva na sabranje, kao opomena da raskol ne vodi ka dobru.
Arhijerej Albanske pravoslavne crkve okončao je zemaljski put nakon duge borbe s bolešću, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bogatu ostavštinu obnove crkava i duhovnog života u Albaniji,
Na putu ka svetinji desila se drama koja je potresla vernike – uznemirujuće informacije o pritiscima, hapšenjima i novim iskušenjima za srpski narod.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.