"OKRUŽEN SAM ATEISTIMA, ŠTA DA RADIM" Mudar odgovor oca Gorana otkriva kako da očuvamo veru
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Vladika hvostanski Aleksej govorio je o osećaju tuge, koji svakog može obuzeti, ali je akcenat stavio na rešenju kojem tada treba da pribegnemo.
Navodeći da je tuga sastavni deo emocija svakog čoveka, iako ponekad deluje preteška - ona nije nešto što treba da nas optereti u tolikoj meri da od nje skrenemo u samouništenje.
- A oni koji osete tugu, neka ne očajavaju - to je prvo i najvažnije. Drugo, neka ne zaborave Gospoda. Jer ako zaboravimo Gospoda, upadamo u sve dublju tugu, a tuga bez nade vodi u očajanje. Očajanje pak vodi ka samouništenju - rekao je vladika hvostanski Aleksej.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
- A mi nismo pozvani da živimo u tami, nego u radosti Gospodnjoj - u radosti i svetlosti Svete Trojice, u toj svetoj i spasonosnoj zajednici.

Arhimandrit Vasilije Kostić dao je do sada najdublju definiciju depresije, gledano sa crkvenog stanovišta, i sve iznenadio.
- Depresija jeste nepotrošena ljubav. Čovek je biće ljubavi. Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, i vraća mu se kao bolest, i vraća mu se kao depresija. Kao tuga najcrnja i najteža - rekao je arhimandrit Vasilije Kostić, a više o tome kako on vidi depresiju kroz prizmu pravoslavlja u posebnom tekstu.
O depresiji i anksionosti je pričao i otac Rafailo Boljević koji je još jednom indirektno potvrdio stav crkve prema mentalnim poremećajima i istao značaj vere u Gospoda u njihovom prevazilaženju.
- Onaj koji izađe iz depresije i ansioznosti i izađe na svežinu i lepotu života, iz čijeg srca krene krene pobednička pesma slavoslavlja, on je čovek koji je bukvalno vaskrsnuo iz mrtvih. Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje - rekao je otac Rafailo, a šta je još rekao o depresiji otac Rafailo Boljević u odvojenoj priči.
BONUS VIDEO: Crkva ne sme da ćuti pred savremenim izazovima: Otac Darko Đogo, profesor Bogoslovskog fakulteta
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima. Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju. U svom razmatranju o neophodnosti vere u Božje čudo, ruski svetitelj ukazuje na opasnosti koje donosi odbacivanje tajne spasenja. Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga.
"OKRUŽEN SAM ATEISTIMA, ŠTA DA RADIM" Mudar odgovor oca Gorana otkriva kako da očuvamo veru
MANASTIRT TUMANE OTVORIO VRATA: Evo kada će biti otvoren konak pri svetinji i koliko spratova ima
„BEŽATI OD ČUDESNOG ZNAČI BEŽATI OD GOSPODA“: Sveti Teofan Zatvornik osvetljava tajnu Božje milosti i poziva na veru u čudo
HILJADE LJUDI ISPRED OSTROGA: Nestvarna slika na praznik Svetog Vasilija Ostroškog - pešačili i po 100 kilometara (FOTO)
Ovog septembra obeleženo je 20 godina od osnivanja Istraživačkog instituta za duhovnost i zdravlje, čija istraživanja pokazuju da ljudi koji neguju veru i duhovnost imaju niži krvni pritisak i manju učestalost depresije.
Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.
Čovek stvarnost kreira. Ukoliko on ne utiče na stvarnost, utoliko će ona uticati na njega.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.