"OKRUŽEN SAM ATEISTIMA, ŠTA DA RADIM" Mudar odgovor oca Gorana otkriva kako da očuvamo veru
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Vladika hvostanski Aleksej govorio je o osećaju tuge, koji svakog može obuzeti, ali je akcenat stavio na rešenju kojem tada treba da pribegnemo.
Navodeći da je tuga sastavni deo emocija svakog čoveka, iako ponekad deluje preteška - ona nije nešto što treba da nas optereti u tolikoj meri da od nje skrenemo u samouništenje.
- A oni koji osete tugu, neka ne očajavaju - to je prvo i najvažnije. Drugo, neka ne zaborave Gospoda. Jer ako zaboravimo Gospoda, upadamo u sve dublju tugu, a tuga bez nade vodi u očajanje. Očajanje pak vodi ka samouništenju - rekao je vladika hvostanski Aleksej.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
- A mi nismo pozvani da živimo u tami, nego u radosti Gospodnjoj - u radosti i svetlosti Svete Trojice, u toj svetoj i spasonosnoj zajednici.

Arhimandrit Vasilije Kostić dao je do sada najdublju definiciju depresije, gledano sa crkvenog stanovišta, i sve iznenadio.
- Depresija jeste nepotrošena ljubav. Čovek je biće ljubavi. Čovek je stvoren da voli i da bude voljen. Ima takav ogroman potencijal u sebi, po slici Božjoj je stvoren i stvoren je da voli. I ako ne voli, ako tu ljubav koju ima ne dadne, ne podeli, ne potroši, ona ostaje u njemu i vraća mu se kao bumerang, i vraća mu se kao bolest, i vraća mu se kao depresija. Kao tuga najcrnja i najteža - rekao je arhimandrit Vasilije Kostić, a više o tome kako on vidi depresiju kroz prizmu pravoslavlja u posebnom tekstu.
O depresiji i anksionosti je pričao i otac Rafailo Boljević koji je još jednom indirektno potvrdio stav crkve prema mentalnim poremećajima i istao značaj vere u Gospoda u njihovom prevazilaženju.
- Onaj koji izađe iz depresije i ansioznosti i izađe na svežinu i lepotu života, iz čijeg srca krene krene pobednička pesma slavoslavlja, on je čovek koji je bukvalno vaskrsnuo iz mrtvih. Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje - rekao je otac Rafailo, a šta je još rekao o depresiji otac Rafailo Boljević u odvojenoj priči.
BONUS VIDEO: Crkva ne sme da ćuti pred savremenim izazovima: Otac Darko Đogo, profesor Bogoslovskog fakulteta
Ovog puta je dao odgovor jednom Holanđaninu, koga je zabrinulo to što je okružen ateistima. Izgradnja konaka trajala je od 2021. do 2025. godine, a objekat je opremljen dvokrevetnim, četvorokrevetnim, petokrevetnim i višekrevetnim sobama. Sve sobe imaju sopstvena kupatila i klimatizaciju. U svom razmatranju o neophodnosti vere u Božje čudo, ruski svetitelj ukazuje na opasnosti koje donosi odbacivanje tajne spasenja. Nekoliko hiljada ljudi je u subotu ispred Sabornog hrama Hristovog Vakrsenja u Podgorici krenulo peške do Ostroga. Budi deo Religija.rs zajednice.
"OKRUŽEN SAM ATEISTIMA, ŠTA DA RADIM" Mudar odgovor oca Gorana otkriva kako da očuvamo veru
MANASTIRT TUMANE OTVORIO VRATA: Evo kada će biti otvoren konak pri svetinji i koliko spratova ima
„BEŽATI OD ČUDESNOG ZNAČI BEŽATI OD GOSPODA“: Sveti Teofan Zatvornik osvetljava tajnu Božje milosti i poziva na veru u čudo
HILJADE LJUDI ISPRED OSTROGA: Nestvarna slika na praznik Svetog Vasilija Ostroškog - pešačili i po 100 kilometara (FOTO)
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ovog septembra obeleženo je 20 godina od osnivanja Istraživačkog instituta za duhovnost i zdravlje, čija istraživanja pokazuju da ljudi koji neguju veru i duhovnost imaju niži krvni pritisak i manju učestalost depresije.
Uvođenjem ovakve svakodnevne rutine, svakodnevna briga može postati izvor duhovne snage.
Čovek stvarnost kreira. Ukoliko on ne utiče na stvarnost, utoliko će ona uticati na njega.
Arhimandrit Vasilije Kostić podseća da nam Bog nikada ne daje krst, koji nismo u stanju da ponesemo.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.