Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece.
Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području.
- Taj trend se nastavlja. Malo je kršenja, venčanja gotovo i nema, sve se svodi na opela i poneki parastos. To je naš realni život. Na liturgiju dolazi pet do deset duša, većinom starijih - ispričao nam je paroh koji je u ovu sredinu došao pre dve godine.
Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece. Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području. pic.twitter.com/lpO59BJhn9
— Religija.rs (@Religija_rs) May 12, 2025
Prethodno je službovao u Banatu, u opštini Kovačica, u selu Debeljača.
U tom mestu bilo je 70 odsto parohijana poreklom iz zapadne Slavonije, sa područja Voćina, Slatine, Slavonskog Broda, Lipika, Pakraca...
Kada su se stekli uslove, uzeli su hrvatske pasoše i otišli da rade u Nemačku, Austriju, Italiju i druge zemlje Evropske unije. Tokom jedne bogoslužbene godine, svedoči paroh Karanović, u pakračkoj parohiji gasi se prosečno 40 domaćinstava.
Dešava se često da potomci, sinovi i kćerke, koji su se razišli po celom svetu, ne uspijevaju doći na sahrane roditelja.
Te kuće se posle prodaju za skromne iznose novca.
- U selima Branešci i Kraguj blizu Pakraca, za sedam do osam hiljada evra moguće je kupiti oveću i uređenu kuću sa okućnicom. Selo Kusonje ima 54 srpska domaćinstva. Od toga, ulazim u tridesetak da bih osvetio bogojavljensku vodu. Ostale kuće su zaključane. Domaćini zimuju u Srbiji ili Srpskoj, vraćaju se u aprilu ili maju. U svome selu borave do jeseni i opet sve ukrug.
To je teška i pogubna realnost života srpskog stanovništva u zapadnoj Slavoniji, u pakračkim selima Popovci, Kričke, Streževica i okolini.
Paroh Karanović kaže da Srbi moraju pamtiti svoje stradanje, ali i praštati, temeljeći život na Hristu i svedočeći da je krv mučenika seme za nove Hrišćane.
Svedok "Oluje"
Svako od parohijana nosi teške i neprebolne ožiljke rata, razaranja i straha.
To najbolje razumije paroh Karanović koji je, kao dečak od 12 godina, iz porodične kuće u Novom Gradu gledao apokaliptične scene, kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bežao ka slobodnoj srpskoj teritoriji, tokom hrvatske "Oluje". Tada je za četiri dana proterano 200.000, a ubijeno 3.000 Srba sa Banije, Korduna, Like, Dalmacije…
- Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mom pamćenju, prekinule moje detinjstvo, zauvek promenivši moj život - kaže ovaj harizmatični paroh, omiljen među svojim narodom.
Sveštenička loza
Karanovići su čuvena sveštenička porodica iz Novog Grada. Više generacija predaka Igora Karanovića su sveštenici, počev od 1750, pa sve do Drugog svetskog rata.
Nemanja Pančić
Vladika Segije (Karanović) objavio je knjigu "Karanovići, blagorodna sveštenička loza".
- I svoju decu, kćerke Jelisavetu i Justinu i sina Georgija često vodim u svoj rodni kraj, u Novi Grad, u Svodnu i Bušević, odakle potiču moji pokojni roditelji.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.