Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece.
Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području.
- Taj trend se nastavlja. Malo je kršenja, venčanja gotovo i nema, sve se svodi na opela i poneki parastos. To je naš realni život. Na liturgiju dolazi pet do deset duša, većinom starijih - ispričao nam je paroh koji je u ovu sredinu došao pre dve godine.
Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece. Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području. pic.twitter.com/lpO59BJhn9
— Religija.rs (@Religija_rs) May 12, 2025
Prethodno je službovao u Banatu, u opštini Kovačica, u selu Debeljača.
U tom mestu bilo je 70 odsto parohijana poreklom iz zapadne Slavonije, sa područja Voćina, Slatine, Slavonskog Broda, Lipika, Pakraca...
Kada su se stekli uslove, uzeli su hrvatske pasoše i otišli da rade u Nemačku, Austriju, Italiju i druge zemlje Evropske unije. Tokom jedne bogoslužbene godine, svedoči paroh Karanović, u pakračkoj parohiji gasi se prosečno 40 domaćinstava.
Dešava se često da potomci, sinovi i kćerke, koji su se razišli po celom svetu, ne uspijevaju doći na sahrane roditelja.
Te kuće se posle prodaju za skromne iznose novca.
- U selima Branešci i Kraguj blizu Pakraca, za sedam do osam hiljada evra moguće je kupiti oveću i uređenu kuću sa okućnicom. Selo Kusonje ima 54 srpska domaćinstva. Od toga, ulazim u tridesetak da bih osvetio bogojavljensku vodu. Ostale kuće su zaključane. Domaćini zimuju u Srbiji ili Srpskoj, vraćaju se u aprilu ili maju. U svome selu borave do jeseni i opet sve ukrug.
To je teška i pogubna realnost života srpskog stanovništva u zapadnoj Slavoniji, u pakračkim selima Popovci, Kričke, Streževica i okolini.
Paroh Karanović kaže da Srbi moraju pamtiti svoje stradanje, ali i praštati, temeljeći život na Hristu i svedočeći da je krv mučenika seme za nove Hrišćane.
Svedok "Oluje"
Svako od parohijana nosi teške i neprebolne ožiljke rata, razaranja i straha.
To najbolje razumije paroh Karanović koji je, kao dečak od 12 godina, iz porodične kuće u Novom Gradu gledao apokaliptične scene, kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bežao ka slobodnoj srpskoj teritoriji, tokom hrvatske "Oluje". Tada je za četiri dana proterano 200.000, a ubijeno 3.000 Srba sa Banije, Korduna, Like, Dalmacije…
- Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mom pamćenju, prekinule moje detinjstvo, zauvek promenivši moj život - kaže ovaj harizmatični paroh, omiljen među svojim narodom.
Sveštenička loza
Karanovići su čuvena sveštenička porodica iz Novog Grada. Više generacija predaka Igora Karanovića su sveštenici, počev od 1750, pa sve do Drugog svetskog rata.
Nemanja Pančić
Vladika Segije (Karanović) objavio je knjigu "Karanovići, blagorodna sveštenička loza".
- I svoju decu, kćerke Jelisavetu i Justinu i sina Georgija često vodim u svoj rodni kraj, u Novi Grad, u Svodnu i Bušević, odakle potiču moji pokojni roditelji.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.