Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece.
Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području.
- Taj trend se nastavlja. Malo je kršenja, venčanja gotovo i nema, sve se svodi na opela i poneki parastos. To je naš realni život. Na liturgiju dolazi pet do deset duša, većinom starijih - ispričao nam je paroh koji je u ovu sredinu došao pre dve godine.
Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece. Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području. pic.twitter.com/lpO59BJhn9
— Religija.rs (@Religija_rs) May 12, 2025
Prethodno je službovao u Banatu, u opštini Kovačica, u selu Debeljača.
U tom mestu bilo je 70 odsto parohijana poreklom iz zapadne Slavonije, sa područja Voćina, Slatine, Slavonskog Broda, Lipika, Pakraca...
Kada su se stekli uslove, uzeli su hrvatske pasoše i otišli da rade u Nemačku, Austriju, Italiju i druge zemlje Evropske unije. Tokom jedne bogoslužbene godine, svedoči paroh Karanović, u pakračkoj parohiji gasi se prosečno 40 domaćinstava.
Dešava se često da potomci, sinovi i kćerke, koji su se razišli po celom svetu, ne uspijevaju doći na sahrane roditelja.
Te kuće se posle prodaju za skromne iznose novca.
- U selima Branešci i Kraguj blizu Pakraca, za sedam do osam hiljada evra moguće je kupiti oveću i uređenu kuću sa okućnicom. Selo Kusonje ima 54 srpska domaćinstva. Od toga, ulazim u tridesetak da bih osvetio bogojavljensku vodu. Ostale kuće su zaključane. Domaćini zimuju u Srbiji ili Srpskoj, vraćaju se u aprilu ili maju. U svome selu borave do jeseni i opet sve ukrug.
To je teška i pogubna realnost života srpskog stanovništva u zapadnoj Slavoniji, u pakračkim selima Popovci, Kričke, Streževica i okolini.
Paroh Karanović kaže da Srbi moraju pamtiti svoje stradanje, ali i praštati, temeljeći život na Hristu i svedočeći da je krv mučenika seme za nove Hrišćane.
Svedok "Oluje"
Svako od parohijana nosi teške i neprebolne ožiljke rata, razaranja i straha.
To najbolje razumije paroh Karanović koji je, kao dečak od 12 godina, iz porodične kuće u Novom Gradu gledao apokaliptične scene, kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bežao ka slobodnoj srpskoj teritoriji, tokom hrvatske "Oluje". Tada je za četiri dana proterano 200.000, a ubijeno 3.000 Srba sa Banije, Korduna, Like, Dalmacije…
- Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mom pamćenju, prekinule moje detinjstvo, zauvek promenivši moj život - kaže ovaj harizmatični paroh, omiljen među svojim narodom.
Sveštenička loza
Karanovići su čuvena sveštenička porodica iz Novog Grada. Više generacija predaka Igora Karanovića su sveštenici, počev od 1750, pa sve do Drugog svetskog rata.
Nemanja Pančić
Vladika Segije (Karanović) objavio je knjigu "Karanovići, blagorodna sveštenička loza".
- I svoju decu, kćerke Jelisavetu i Justinu i sina Georgija često vodim u svoj rodni kraj, u Novi Grad, u Svodnu i Bušević, odakle potiču moji pokojni roditelji.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.