Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece.
Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području.
- Taj trend se nastavlja. Malo je kršenja, venčanja gotovo i nema, sve se svodi na opela i poneki parastos. To je naš realni život. Na liturgiju dolazi pet do deset duša, većinom starijih - ispričao nam je paroh koji je u ovu sredinu došao pre dve godine.
Paroh pakrački Igor Karanović, poreklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opela i dva krštenja dece. Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vreme i statusa Srba na tom području. pic.twitter.com/lpO59BJhn9
— Religija.rs (@Religija_rs) May 12, 2025
Prethodno je službovao u Banatu, u opštini Kovačica, u selu Debeljača.
U tom mestu bilo je 70 odsto parohijana poreklom iz zapadne Slavonije, sa područja Voćina, Slatine, Slavonskog Broda, Lipika, Pakraca...
Kada su se stekli uslove, uzeli su hrvatske pasoše i otišli da rade u Nemačku, Austriju, Italiju i druge zemlje Evropske unije. Tokom jedne bogoslužbene godine, svedoči paroh Karanović, u pakračkoj parohiji gasi se prosečno 40 domaćinstava.
Dešava se često da potomci, sinovi i kćerke, koji su se razišli po celom svetu, ne uspijevaju doći na sahrane roditelja.
Te kuće se posle prodaju za skromne iznose novca.
- U selima Branešci i Kraguj blizu Pakraca, za sedam do osam hiljada evra moguće je kupiti oveću i uređenu kuću sa okućnicom. Selo Kusonje ima 54 srpska domaćinstva. Od toga, ulazim u tridesetak da bih osvetio bogojavljensku vodu. Ostale kuće su zaključane. Domaćini zimuju u Srbiji ili Srpskoj, vraćaju se u aprilu ili maju. U svome selu borave do jeseni i opet sve ukrug.
To je teška i pogubna realnost života srpskog stanovništva u zapadnoj Slavoniji, u pakračkim selima Popovci, Kričke, Streževica i okolini.
Paroh Karanović kaže da Srbi moraju pamtiti svoje stradanje, ali i praštati, temeljeći život na Hristu i svedočeći da je krv mučenika seme za nove Hrišćane.
Svedok "Oluje"
Svako od parohijana nosi teške i neprebolne ožiljke rata, razaranja i straha.
To najbolje razumije paroh Karanović koji je, kao dečak od 12 godina, iz porodične kuće u Novom Gradu gledao apokaliptične scene, kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bežao ka slobodnoj srpskoj teritoriji, tokom hrvatske "Oluje". Tada je za četiri dana proterano 200.000, a ubijeno 3.000 Srba sa Banije, Korduna, Like, Dalmacije…
- Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mom pamćenju, prekinule moje detinjstvo, zauvek promenivši moj život - kaže ovaj harizmatični paroh, omiljen među svojim narodom.
Sveštenička loza
Karanovići su čuvena sveštenička porodica iz Novog Grada. Više generacija predaka Igora Karanovića su sveštenici, počev od 1750, pa sve do Drugog svetskog rata.
Nemanja Pančić
Vladika Segije (Karanović) objavio je knjigu "Karanovići, blagorodna sveštenička loza".
- I svoju decu, kćerke Jelisavetu i Justinu i sina Georgija često vodim u svoj rodni kraj, u Novi Grad, u Svodnu i Bušević, odakle potiču moji pokojni roditelji.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Ignjatija Bogonosca po starom kalendaru, dok se po novom liturgijski obeležava Sveta Teodota. Katolici proslavljaju Svetog Bazilija Velikog i Svetog Grgura Nazijanskog, a Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U besedi za 30. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi u čas kada David ostaje sam pred istinom o sebi, pokazujući da se čovek ne slama zbog pada, već zbog pokušaja da ga opravda.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.