Schutterstock/Pawel Filusz SPCPredlogu novog zakona prethodilu su brojni primeri skrnavljenja srpskih svetinja u Hrvatskoj
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
U času kada se činilo da su rane Balkana konačno prekrivene tkaninom zaborava i oproštaja, Hrvatski sabor odlučio je da se, još jednom, zareže po tkivu prošlosti – ovoga puta ne po živima, već po mrtvima. Usvajanjem novog Zakona o grobljima, kojim se predviđa uklanjanje nadgrobnih spomenika postavljenih nakon 30. maja 1990. godine s porukama koje „veličaju agresorsku vojsku“ ili „vređaju nacionalna osećanja Hrvata“, izazvan je potres u duši preostalih Srba u Hrvatskoj, ali i daleko šire – u duhovnoj geografiji srpskog naroda.
– Ovo je zakon protiv mrtvih Srba – ogorčeno poručuje Savo Štrbac iz centra „Veritas“. I zaista, kako drugačije nazvati odredbu koja legalizuje uklanjanje natpisa na srpskim spomenicima – često poslednje reči očeva, sinova i braće – nego kao pokušaj da se i mrtvima oduzme pravo na dostojanstvo? Štrbac, ali i brojni analitičari, upozoravaju da je zakon donesen pod uticajem desničarskog Domovinskog pokreta i da njegova simbolika nije nimalo slučajna – tempiran je da stupi na snagu upravo uoči godišnjice vojno-policijske akcije „Oluja“.
Ali najdublju reč, prožetu i jecajem i opomenom, izgovorio je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije. U svom obraćanju, koje se poput molitve i vapaja prenosi među pravoslavnima, vladika Fotije bez ustezanja poručuje:
– Ovo je podzemna Oluja. Žele da izbace i kosti srpske iz njihovih grobova.
U zemlji u kojoj još odzvanjaju neopevane molitve iz Jasenovca i tihe suze iz kolona progonjenih iz Kninske Krajine, najnoviji zakon ne doživljava se samo kao birokratski akt, već kao čin svetogrđa – nasrtaj na mir mrtvih, na večni mir koji bi trebalo da bude iznad politike i mržnje. Mitropolit Fotije dalje opominje:
– Ljudi su izgubili dar za pokajanje i po svojoj gordosti uvek u drugome traže i nalaze krivca, nikad u sebi.
Njegove reči nisu puko komentarisanje aktuelnosti – to je liturgijski vapaj, to je svedočanstvo naroda koji se, kako mitropolit kaže, kroz ceo 20. vek našao na udaru upravo od „najbližih komšija“, često i ispovednika iste vere. U tom pogledu, i zakon koji se donosi danas nije novost, već nastavak istorijskog obrasca: od dobojskih logora u Prvom svetskom ratu, do užasa Paga, Gline i Jasenovca, i najzad do progonstva iz Krajine koje je savremena Evropa posmatrala – ćuteći.
shutterstock.com/kirill_makarov
Novi Zakon o grobljima predviđa uklanjanje nadgrobnih spomenika s porukama koje „veličaju agresorsku vojsku“ ili „vređaju nacionalna osećanja Hrvata“
– Za vreme te akcije HVO pobijeno je više od 2.500 ljudi. Mnogi su bili stariji i od 90 godina, ali i kao takvi su bili opasni za novu hrvatsku demokratiju – podseća mitropolit, jasno crtajući liniju kontinuiteta između tadašnjeg progona i današnjeg zakonskog udara na srpske spomenike.
Ono što dodatno uznemirava jeste mehanizam sprovođenja zakona: lokalne zajednice moći će, po prijavi bilo koga, da nalože uklanjanje nadgrobnih natpisa, dok će porodice preminulih biti suočene s kaznama ukoliko to same ne učine u roku od 30 dana. Simbolično i strašno: mrtvima se sudi po zakonima živih, a pravda se meri prema trenutnim političkim osećanjima.
Kao jedan od primera spomenika koji bi mogao biti uklonjen navodi se grob Vukašina Šoškočanina u Borovu Selu – čoveka čije je ime za mnoge simbol tragedije, a za druge „provokacija“. I tu se otkriva dublja namera: ne samo da se spomenici uklone, već da se i sećanje prekroji, da istorija postane jednolična, bez mesta za druge narative i bolove.
Mitropolit Fotije na kraju ne ostaje samo na analizi – on poziva na budnost i duhovni otpor:
– Ovo nije samo borba za grobove, ovo je borba za istinu. Ako ćutimo dok mrtvima preti iskopavanje, kako ćemo braniti žive?
U dramatičnom sudaru između zakona i savesti, između prošlosti koja vapi i sadašnjosti koja želi da je prekroji, ostaje da se vidi – hoće li tišina grobova pobediti buku politike, ili ćemo postati svedoci najstrašnijeg mogućeg poraza – onog u kojem i mrtvi bivaju prognani.
Jer ako i mrtvi postanu nepoželjni – kome ćemo pripadati mi, živi?
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
U manastiru Svete Petke, na praznik Svetih vitlejemskih mladenaca, episkopi Jovan darovali su vernicima deo moštiju novomučenika, obeležavajući trenutak tuge, nade i duhovne snage pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
U razgovoru povodom Vidovdana, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski govori o hristolikoj žrtvi kosovskih junaka, zavetu koji je oblikovao Crnu Goru i odgovornosti vernika prema drugima.