Schutterstock/Pawel Filusz SPCPredlogu novog zakona prethodilu su brojni primeri skrnavljenja srpskih svetinja u Hrvatskoj
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
U času kada se činilo da su rane Balkana konačno prekrivene tkaninom zaborava i oproštaja, Hrvatski sabor odlučio je da se, još jednom, zareže po tkivu prošlosti – ovoga puta ne po živima, već po mrtvima. Usvajanjem novog Zakona o grobljima, kojim se predviđa uklanjanje nadgrobnih spomenika postavljenih nakon 30. maja 1990. godine s porukama koje „veličaju agresorsku vojsku“ ili „vređaju nacionalna osećanja Hrvata“, izazvan je potres u duši preostalih Srba u Hrvatskoj, ali i daleko šire – u duhovnoj geografiji srpskog naroda.
– Ovo je zakon protiv mrtvih Srba – ogorčeno poručuje Savo Štrbac iz centra „Veritas“. I zaista, kako drugačije nazvati odredbu koja legalizuje uklanjanje natpisa na srpskim spomenicima – često poslednje reči očeva, sinova i braće – nego kao pokušaj da se i mrtvima oduzme pravo na dostojanstvo? Štrbac, ali i brojni analitičari, upozoravaju da je zakon donesen pod uticajem desničarskog Domovinskog pokreta i da njegova simbolika nije nimalo slučajna – tempiran je da stupi na snagu upravo uoči godišnjice vojno-policijske akcije „Oluja“.
Ali najdublju reč, prožetu i jecajem i opomenom, izgovorio je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije. U svom obraćanju, koje se poput molitve i vapaja prenosi među pravoslavnima, vladika Fotije bez ustezanja poručuje:
– Ovo je podzemna Oluja. Žele da izbace i kosti srpske iz njihovih grobova.
U zemlji u kojoj još odzvanjaju neopevane molitve iz Jasenovca i tihe suze iz kolona progonjenih iz Kninske Krajine, najnoviji zakon ne doživljava se samo kao birokratski akt, već kao čin svetogrđa – nasrtaj na mir mrtvih, na večni mir koji bi trebalo da bude iznad politike i mržnje. Mitropolit Fotije dalje opominje:
– Ljudi su izgubili dar za pokajanje i po svojoj gordosti uvek u drugome traže i nalaze krivca, nikad u sebi.
Njegove reči nisu puko komentarisanje aktuelnosti – to je liturgijski vapaj, to je svedočanstvo naroda koji se, kako mitropolit kaže, kroz ceo 20. vek našao na udaru upravo od „najbližih komšija“, često i ispovednika iste vere. U tom pogledu, i zakon koji se donosi danas nije novost, već nastavak istorijskog obrasca: od dobojskih logora u Prvom svetskom ratu, do užasa Paga, Gline i Jasenovca, i najzad do progonstva iz Krajine koje je savremena Evropa posmatrala – ćuteći.
shutterstock.com/kirill_makarov
Novi Zakon o grobljima predviđa uklanjanje nadgrobnih spomenika s porukama koje „veličaju agresorsku vojsku“ ili „vređaju nacionalna osećanja Hrvata“
– Za vreme te akcije HVO pobijeno je više od 2.500 ljudi. Mnogi su bili stariji i od 90 godina, ali i kao takvi su bili opasni za novu hrvatsku demokratiju – podseća mitropolit, jasno crtajući liniju kontinuiteta između tadašnjeg progona i današnjeg zakonskog udara na srpske spomenike.
Ono što dodatno uznemirava jeste mehanizam sprovođenja zakona: lokalne zajednice moći će, po prijavi bilo koga, da nalože uklanjanje nadgrobnih natpisa, dok će porodice preminulih biti suočene s kaznama ukoliko to same ne učine u roku od 30 dana. Simbolično i strašno: mrtvima se sudi po zakonima živih, a pravda se meri prema trenutnim političkim osećanjima.
Kao jedan od primera spomenika koji bi mogao biti uklonjen navodi se grob Vukašina Šoškočanina u Borovu Selu – čoveka čije je ime za mnoge simbol tragedije, a za druge „provokacija“. I tu se otkriva dublja namera: ne samo da se spomenici uklone, već da se i sećanje prekroji, da istorija postane jednolična, bez mesta za druge narative i bolove.
Mitropolit Fotije na kraju ne ostaje samo na analizi – on poziva na budnost i duhovni otpor:
– Ovo nije samo borba za grobove, ovo je borba za istinu. Ako ćutimo dok mrtvima preti iskopavanje, kako ćemo braniti žive?
U dramatičnom sudaru između zakona i savesti, između prošlosti koja vapi i sadašnjosti koja želi da je prekroji, ostaje da se vidi – hoće li tišina grobova pobediti buku politike, ili ćemo postati svedoci najstrašnijeg mogućeg poraza – onog u kojem i mrtvi bivaju prognani.
Jer ako i mrtvi postanu nepoželjni – kome ćemo pripadati mi, živi?
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
U snažnoj besedi za petak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o apostolskoj ljubavi koja ne prestaje ni nakon smrti, o tajanstvenim javljanjima i silama koje i danas utiču na naše živote.
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Jedan od najstarijih srpskih manastira u Hrvatskoj, poznat po čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Lepavinske, bio je ispunjen molitvama i suzama radosnicama dok je vladika Kirilo služio svetu liturgiju, darujući monaštvu i narodu poruku nade i jedinstva.
Na dan osvećenja hrama miniranog devedesetih, episkop Kirilo poslao snažnu poruku o ljubavi, veri i bratstvu, dok su vernici plakali od radosti pred moštima svetih mučenika.
U hramu u Bijelom Brdu, mestu koje i danas čuva zavet predaka, episkop osečkopoljski i baranjski predvodio je liturgiju i održao besedu koja osvetljava put kroz tamu savremenog sveta, podsećajući na progon hrišćana i snagu ljubavi kao poslednje bojište dobra.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
U hramu Silaska Svetog Duha u Bihaću, između prošlosti ispunjene patnjom i boli, zapečaćena je molitva za vaskrsnuće duhovnog života i neugasivu snagu vere kroz proslavu novih svetitelja.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Kamen temeljac je naziv za stenu koja se nalazi ispod Kupole na steni, islamskog svetilišta koje je po toj steni i dobilo ime a koje je smešteno na Hramovnoj gori, brdu u Starom gradu Jerusalima.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.