Schutterstock/Pawel Filusz SPCPredlogu novog zakona prethodilu su brojni primeri skrnavljenja srpskih svetinja u Hrvatskoj
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
U času kada se činilo da su rane Balkana konačno prekrivene tkaninom zaborava i oproštaja, Hrvatski sabor odlučio je da se, još jednom, zareže po tkivu prošlosti – ovoga puta ne po živima, već po mrtvima. Usvajanjem novog Zakona o grobljima, kojim se predviđa uklanjanje nadgrobnih spomenika postavljenih nakon 30. maja 1990. godine s porukama koje „veličaju agresorsku vojsku“ ili „vređaju nacionalna osećanja Hrvata“, izazvan je potres u duši preostalih Srba u Hrvatskoj, ali i daleko šire – u duhovnoj geografiji srpskog naroda.
– Ovo je zakon protiv mrtvih Srba – ogorčeno poručuje Savo Štrbac iz centra „Veritas“. I zaista, kako drugačije nazvati odredbu koja legalizuje uklanjanje natpisa na srpskim spomenicima – često poslednje reči očeva, sinova i braće – nego kao pokušaj da se i mrtvima oduzme pravo na dostojanstvo? Štrbac, ali i brojni analitičari, upozoravaju da je zakon donesen pod uticajem desničarskog Domovinskog pokreta i da njegova simbolika nije nimalo slučajna – tempiran je da stupi na snagu upravo uoči godišnjice vojno-policijske akcije „Oluja“.
Ali najdublju reč, prožetu i jecajem i opomenom, izgovorio je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije. U svom obraćanju, koje se poput molitve i vapaja prenosi među pravoslavnima, vladika Fotije bez ustezanja poručuje:
– Ovo je podzemna Oluja. Žele da izbace i kosti srpske iz njihovih grobova.
U zemlji u kojoj još odzvanjaju neopevane molitve iz Jasenovca i tihe suze iz kolona progonjenih iz Kninske Krajine, najnoviji zakon ne doživljava se samo kao birokratski akt, već kao čin svetogrđa – nasrtaj na mir mrtvih, na večni mir koji bi trebalo da bude iznad politike i mržnje. Mitropolit Fotije dalje opominje:
– Ljudi su izgubili dar za pokajanje i po svojoj gordosti uvek u drugome traže i nalaze krivca, nikad u sebi.
Njegove reči nisu puko komentarisanje aktuelnosti – to je liturgijski vapaj, to je svedočanstvo naroda koji se, kako mitropolit kaže, kroz ceo 20. vek našao na udaru upravo od „najbližih komšija“, često i ispovednika iste vere. U tom pogledu, i zakon koji se donosi danas nije novost, već nastavak istorijskog obrasca: od dobojskih logora u Prvom svetskom ratu, do užasa Paga, Gline i Jasenovca, i najzad do progonstva iz Krajine koje je savremena Evropa posmatrala – ćuteći.
shutterstock.com/kirill_makarov
Novi Zakon o grobljima predviđa uklanjanje nadgrobnih spomenika s porukama koje „veličaju agresorsku vojsku“ ili „vređaju nacionalna osećanja Hrvata“
– Za vreme te akcije HVO pobijeno je više od 2.500 ljudi. Mnogi su bili stariji i od 90 godina, ali i kao takvi su bili opasni za novu hrvatsku demokratiju – podseća mitropolit, jasno crtajući liniju kontinuiteta između tadašnjeg progona i današnjeg zakonskog udara na srpske spomenike.
Ono što dodatno uznemirava jeste mehanizam sprovođenja zakona: lokalne zajednice moći će, po prijavi bilo koga, da nalože uklanjanje nadgrobnih natpisa, dok će porodice preminulih biti suočene s kaznama ukoliko to same ne učine u roku od 30 dana. Simbolično i strašno: mrtvima se sudi po zakonima živih, a pravda se meri prema trenutnim političkim osećanjima.
Kao jedan od primera spomenika koji bi mogao biti uklonjen navodi se grob Vukašina Šoškočanina u Borovu Selu – čoveka čije je ime za mnoge simbol tragedije, a za druge „provokacija“. I tu se otkriva dublja namera: ne samo da se spomenici uklone, već da se i sećanje prekroji, da istorija postane jednolična, bez mesta za druge narative i bolove.
Mitropolit Fotije na kraju ne ostaje samo na analizi – on poziva na budnost i duhovni otpor:
– Ovo nije samo borba za grobove, ovo je borba za istinu. Ako ćutimo dok mrtvima preti iskopavanje, kako ćemo braniti žive?
U dramatičnom sudaru između zakona i savesti, između prošlosti koja vapi i sadašnjosti koja želi da je prekroji, ostaje da se vidi – hoće li tišina grobova pobediti buku politike, ili ćemo postati svedoci najstrašnijeg mogućeg poraza – onog u kojem i mrtvi bivaju prognani.
Jer ako i mrtvi postanu nepoželjni – kome ćemo pripadati mi, živi?
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
Svetom liturgijom, akademijom i prisustvom visokih zvanica proslavljen je veliki hrišćanski praznik i 20 godina misije škole koja oblikuje mlade duše u duhu vere, nade i ljubavi.
U vremenu pokušaja stvaranja jedinstvene svetske religije, mitropolit zvorničko-tuzlanski ukazuje na opasnosti duhovnog razvodnjavanja, ističući da pravoslavlje ne priznaje kompromis kada je u pitanju istina vere i svetost Svetih Tajni.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Na društvenim mrežama ubrzo su počeli da kruže fotografije i video snimci polomljenog krsta na Rtnju. I dok su jedni smatrali da je krst polomljen i oboren od strane ljudske ruke, drugi su istakli da je priroda učinila svoje.
Nova saborska odluka o uklanjanju spomenika s „nepoželjnim porukama“ ponovo ponižava srpsku patnju – smatra mitropolit zvorničko-tuzlanski i upozorava da je ovo nastavak tihe diskriminacije Srba, čak i nakon smrti.
Kada prestane nadmetanje, rađa se prostor za tišinu, pokajanje i istinsku radost. Ne u tome da budemo iznad drugih, već u tome da budemo u miru sa sobom.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
U Orahovici je služena arhijerejska liturgija na kojoj je mitropolit Joanikije uputio snažne reči o monaškom podvigu, dok je episkop Jovan činom male shime zamonašio iskušenika Dimitrija, dodelivši mu monaško ime Diodor.
Rodno mesto jednog od najvoljenijih patrijarha SPC postaje duhovni centar i simbol vere. Zadužbina koja se gradi u Kućancima ovekovečiće njegovu životnu misiju i svetiteljsku skromnost.
Na ovom događaju ispunjenom duhovnošću i zajedništvom, episkop osiječkopoljski i baranjski Heruvim naglasio je značaj Baranje kao mesta gde se susreću različitosti koje se nadopunjuju, istakavši važnost očuvanja kulturnog i duhovnog nasleđa Srba u tom regionu.
U crkvama su uznete molitve za šesnaest nevino postradalih u padu nadstrešnice, dok je narod u tišini poslao poruku sećanja, ali i opomene – da se ovakva bol nikada više ne ponovi.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
Besplatna mobilna aplikacija Tipik 2025 služi kao vodič za pravilno bogosluženje, pomoćno sredstvo za sveštenstvo, monaštvo i vernike u praksi bogoslužbenog života.
Na sednici su podneti izveštaji, doneti novi planovi i još jednom potvrđena misija Crkve da bude živi svedok vere, nade i ljubavi u svakodnevici vernog naroda.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Na taj način će se obogatiti postojeći sportsko-rekreativni i turistički sadržaji i povećati ekonomska i ekološka konkurentnost opštine na turističkoj mapi Srbije.
Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.