DANAS JE VELIKI PRAZNIK I SLAVA: Ove tri stvari o Svetom Andreju Prvozvanom mora da zna svaki vernik
Zivotni put Svetog Andreja galilejskog ribara do mučenika na krstu u obliku slova X, obeležio je hrišćanstvo od Svete zemlje do obala Crnog mora.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Ako bismo danas pitali čoveka šta ga najviše uznemirava, gotovo uvek bismo dobili isti odgovor – nepravda. Ona je rana koja boli podjednako i bogate i siromašne, i one koji imaju moć i one koji su obespravljeni. Nepravda pritiska ljudsko srce i stvara osećaj da svet nije pravedno uređen.
Ali, nepravda nije nešto što je svojstveno samo našem vremenu. Od nastanka sveta ona prati ljudski rod. Prva i najstrašnija nepravda zabeležena u Svetom pismu bila je kada je Adamov i Evin sin Kain podigao ruku na svog brata Avelja i ubio ga iz zavisti. Umesto ljubavi, bratoubistvo je ušlo u ljudsku istoriju i od tada nam se čini da se nepravda samo umnožava. Vekovima se akumulirala, a u današnje vreme toliko prožima naš život da neretko pomislimo kako je dosegla svoj vrhunac.
Pravoslavni monasi i duhovnici podsećaju da uzroci nepravde nisu spoljašnji, već da izviru iz samog čoveka – iz njegovog pomračenog srca. O tome govori i otac Arsenije, iguman manastira Ribnica, ukazujući da je nepravda posledica dubokih duhovnih bolesti:
– Nepravda se rađa iz ludila i pokvarenosti. To su dve bolesti od koje čovek, današnjica, i oduvek, najviše boluje. Sveti Pajsije Svetogorac je govorio da današnji svet boluje od tri bolesti, a to su rak, ludilo i razvodi, rastave, na svaki mogući način. A ja se usuđujem da kažem svoju varijantu da današnji čovek zaista boluje od ludila i pokvarenosti. A ludilo nastaje iz pokvarenosti – rekao je otac Arsenije u svojoj besedi na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja.
Kako naglašava iguman, u korenu svake nepravde stoji iskvarenost čoveka:
– Pokvarenost je osnova svega. Pokvaren čovek je pohotan čovek koji pred sobom ne vidi nikakvu svetinju osim “u se, na se i podase”, što bi se reklo. To je čovek koji nema trunke u sebi za bližnjega, osim za svoju ženku i za svoje mladunce. Mada, često ni za njih nema ljubav, nego za samog sebe. To je duboko iskvaren, poremećen i lud čovek. Jer zaljubljenost u sebe rađa ludilo – kaže otac Arsenije.
Takav čovek, dodaje iguman, ubeđen je da mu niko nije ravan i da je pozvan da vlada drugima:
– To je čovek koji je sam sebi dovoljan, ubeđen da je najbolji, najpametniji, da je pozvan da vodi druge, jer nema ravnih njemu. On polako ali sigurno ide ka ludilu – zaključuje otac Arsenije.

Pokvarenost – osnova svakog bezakonja
Pročitajte još...
Samodovoljnost kao put u ludilo
Dok se širom zemlje širi trend razgovora s "duhovima", iguman Manastira Ribnica snažnim rečima podseća da je jedina istinska veza s upokojenima u molitvi, a ne u obmanama koje otvaraju vrata zlu.
Kako je iguman manastira Ribnica objasnio, njegova majka Nada je bila slabog zdravlja tokom čitavog života, a pred kraj se suočila sa izazovom.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.
Kroz 21 praktičnu duhovnu lekciju, svetitelj pokazuje kako deljenje muke, praštanje i slušanje mogu promeniti naše odnose i pogled na život.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.