TANJUG / ARHIVA - VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ, shutterstock.com/Proshkin Aleksandr
Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.
Patrijarh Pavle, rođen kao Gojko Stojčević, bio je 44. patrijarh Srpske pravoslavne crkve i na njenom čelu nalazio se od 1990. do svoje smrti 2009. godine. Njegov život i služba ostali su duboko urezani u pamćenju naroda, ne samo po uzvišenom crkvenom položaju koji je zauzimao, već još više po ličnom svedočenju skromnosti, poniznosti i autentične hrišćanske ljubavi.
Bio je čovek izuzetne duhovne snage, ali i tihe reči - blag, miran, nenametljiv, a opet jasno dosledan istini i jevanđelskom putu. Ono što ga je posebno izdvajalo jeste to što je svojom ličnošću i ponašanjem uspevao da u svakodnevici pokaže kako izgleda živeti po veri, i kako se hrišćanska načela ne nalaze samo u knjigama, već pre svega u delima.
Njegova jednostavnost bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.
U narodu je važio za svetog čoveka još za života, jer su njegove reči i postupci nosili snagu primerene tišine – one koja ne galami, ali duboko odzvanja. Često je umeo da u kratkim, jednostavnim rečenicama prenese veliku duhovnu pouku, ostavljajući sagovornika da sam u sebi razmisli i pronađe dublje značenje.
Jedna takva priča, koja se i danas rado prepričava, svedoči upravo o njegovoj sposobnosti da jednostavnom opaskom uputi ozbiljnu duhovnu lekciju.
Naime, u jednom manstiru, uoči obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu pred jelo, onako kako dolikuje monaškoj zajednici - sabrano, glasno, uz blagoslov. Međutim, jedan od prisutnih monaha je ćutao. Patrijarh ga je primetio i upitao ga:
- Zašto ćutiš, brate? Zašto se ne moliš sa ostalima?
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.
U pouci za petak 4. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohriski i Žički upozorava na opasnost pogrešnih izbora i podseća da se vrednost puta vidi po cilju kojem vodi, a ne po prolaznom uspehu.