TANJUG / ARHIVA - VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ, shutterstock.com/Proshkin Aleksandr
Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.
Patrijarh Pavle, rođen kao Gojko Stojčević, bio je 44. patrijarh Srpske pravoslavne crkve i na njenom čelu nalazio se od 1990. do svoje smrti 2009. godine. Njegov život i služba ostali su duboko urezani u pamćenju naroda, ne samo po uzvišenom crkvenom položaju koji je zauzimao, već još više po ličnom svedočenju skromnosti, poniznosti i autentične hrišćanske ljubavi.
Bio je čovek izuzetne duhovne snage, ali i tihe reči - blag, miran, nenametljiv, a opet jasno dosledan istini i jevanđelskom putu. Ono što ga je posebno izdvajalo jeste to što je svojom ličnošću i ponašanjem uspevao da u svakodnevici pokaže kako izgleda živeti po veri, i kako se hrišćanska načela ne nalaze samo u knjigama, već pre svega u delima.
Njegova jednostavnost bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.
U narodu je važio za svetog čoveka još za života, jer su njegove reči i postupci nosili snagu primerene tišine – one koja ne galami, ali duboko odzvanja. Često je umeo da u kratkim, jednostavnim rečenicama prenese veliku duhovnu pouku, ostavljajući sagovornika da sam u sebi razmisli i pronađe dublje značenje.
Jedna takva priča, koja se i danas rado prepričava, svedoči upravo o njegovoj sposobnosti da jednostavnom opaskom uputi ozbiljnu duhovnu lekciju.
Naime, u jednom manstiru, uoči obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu pred jelo, onako kako dolikuje monaškoj zajednici - sabrano, glasno, uz blagoslov. Međutim, jedan od prisutnih monaha je ćutao. Patrijarh ga je primetio i upitao ga:
- Zašto ćutiš, brate? Zašto se ne moliš sa ostalima?
Predsednik Belorusije poslao je američkom predsedniku dar snažne duhovne simbolike u trenutku kada Minsk otvoreno govori o želji za novim tonom u odnosima sa Vašingtonom.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Predsednik Belorusije poslao je američkom predsedniku dar snažne duhovne simbolike u trenutku kada Minsk otvoreno govori o želji za novim tonom u odnosima sa Vašingtonom.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U besedi za 28. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski bavi se neočekivanim pitanjem: ako svet ima početak, gde je kraj čovekove čežnje i zašto ona ne pripada prolaznosti.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.