Duhovna riznica 15.09.2025 | 16:02

PATRIJARH PAVLE JE JEDNOG MONAHA PITAO ZAŠTO ĆUTI: Na njegovo objašnjenje, dobio repliku o kojoj se i danas priča!

Slika Autora
Autor: M.M.
PATRIJARH PAVLE JE JEDNOG MONAHA PITAO ZAŠTO ĆUTI: Na njegovo objašnjenje, dobio repliku o kojoj se i danas priča!
TANJUG / ARHIVA - VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ, shutterstock.com/Proshkin Aleksandr

Jednostavnost patrijarha Pavla bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.

Patrijarh Pavle, rođen kao Gojko Stojčević, bio je 44. patrijarh Srpske pravoslavne crkve i na njenom čelu nalazio se od 1990. do svoje smrti 2009. godine. Njegov život i služba ostali su duboko urezani u pamćenju naroda, ne samo po uzvišenom crkvenom položaju koji je zauzimao, već još više po ličnom svedočenju skromnosti, poniznosti i autentične hrišćanske ljubavi.

Bio je čovek izuzetne duhovne snage, ali i tihe reči - blag, miran, nenametljiv, a opet jasno dosledan istini i jevanđelskom putu. Ono što ga je posebno izdvajalo jeste to što je svojom ličnošću i ponašanjem uspevao da u svakodnevici pokaže kako izgleda živeti po veri, i kako se hrišćanska načela ne nalaze samo u knjigama, već pre svega u delima.

Njegova jednostavnost bila je zadivljujuća - putovao je gradskim prevozom, nosio stare cipele koje je sam krpio, a iznad svega je čuvao čistoću duha, blagost i mudrost.

SPC/KOCA SULEJMANOVIC / AFP / Profimedia
Patrijarh Pavle

 

U narodu je važio za svetog čoveka još za života, jer su njegove reči i postupci nosili snagu primerene tišine – one koja ne galami, ali duboko odzvanja. Često je umeo da u kratkim, jednostavnim rečenicama prenese veliku duhovnu pouku, ostavljajući sagovornika da sam u sebi razmisli i pronađe dublje značenje.

Jedna takva priča, koja se i danas rado prepričava, svedoči upravo o njegovoj sposobnosti da jednostavnom opaskom uputi ozbiljnu duhovnu lekciju.

Naime, u jednom manstiru, uoči obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu pred jelo, onako kako dolikuje monaškoj zajednici - sabrano, glasno, uz blagoslov. Međutim, jedan od prisutnih monaha je ćutao. Patrijarh ga je primetio i upitao ga:

- Zašto ćutiš, brate? Zašto se ne moliš sa ostalima?

Monah je odgovorio:

- Ja se molim u sebi.

Na to mu je patrijarh Pavle, bez ljutnje, ali s tihim humorom i jasnom poukom, odgovorio:

-  E pa onda i jedi u sebi.