SPC dana obeležava Svetog sveštenomučenika Antima. Rođen u Nikomidiji i od detinjstva vaspitan kao pravi hrišćanin.
"Telo njegovo beše umrtvljeno, duh smiren, zavist iskorenjena, gnev ukroćen, lenost prognana; ... imaše ljubav k svima, mir sa svima; blagorazumnost posred sviju, revnost prema slavi Božjoj, javnu svima", piše u žitijama.
Kao revnosni hrišćanin, postavljen je za episkopa u Nikomidiji i to u vreme najgoreg gonjenja hrišćana pod opakim carevima Dioklecijanom i Maksimijanom.
U Nikomidiji je tada kriv hrišćana prolivana u potocima.
"Jedne godine o Roždestvu Hristovom bi sažeženo u jednom hramu 20.000 mučenika. No gonjenje se s tim ne okonča, nego se produži, i mnogi hrišćani behu bačeni u tamnicu i čuvani tu za muke i smrt".
Sveti Antim je otišao u jedno selo, ne da bi pobegao od smrti, "nego da bi otuda mogao hrabriti pastvu svoju u podvigu mučeništva, da niko od straha ne otpadne".
Jedno njegovo pismo podrške hrišćanima u tamnici je otkriveno i predato caru Maksimijanu. Car je onda poslao 20 vojnika da nađu i dovedu mu Antima.
Sedi i prozorljivi starac izađe u susret vojnicima, uvede ih u dom i ugosti, pa tek onda reče, da je on Antim, koga oni traže. Zadovljeni njegovom dobrotom, vojnici su mu predlagali da se sakrije, a da oni kažu caru da ga nisu našli.
Antim im je objasnio "da se ne sme lažju prestupati prema zapovestima Božjim" i pođe s njima. U vreme puta svi vojnici su primili hrišćanstvo i krstili se.
Izašao je mirno pred cara, dugo je bio mučen i na kraju posečen sekirom.
Upokojio se početkom IV stoleća.