BARENE PAPRIKE PUNJENE KROMPIROM OSVAJAJU JEDNOSTAVNOŠĆU I UKUSOM: Recept iz Manastira Ostrog koji mnogi prepisuju
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Posna trpeza u manastirima nikada nije bila tek skup jednostavnih jela namenjenih da utole glad. Iza mnogih recepata kriju se priče o putovanjima, susretima i znanjima koja su monasi vekovima prenosili jedni drugima. Upravo takav je i neobični pire od krompira sa renom, čiji snažan i osvežavajući ukus iznenadi gotovo svakoga ko ga proba.
Ovaj recept potiče iz zbirke koju je sastavio jeromonah Ilarion Đurica, oslanjajući se na stare rukopise pronađene u manastiru Dragović. Ti drevni zapisi otkrivaju da su monasi nekada često putovali, a sa svojih putešestvija donosili ne samo duhovna iskustva već i nove kulinarske ideje koje su obogaćivale manastirske kuhinje. Zato ne čudi što ovo jelo i danas osvaja trpeze, pa ga mnogi rado pripremaju i onda kada post nije u toku.
1 kg belog krompira

Narendajte koren rena, dodajte maslinovo ulje, vinsko sirće i kuvan krompir, pa sve zajedno dobro izgnječite dok se sastojci ne sjedine u kremastu smesu. Potom umešajte sitno seckani beli luk i peršun, koji će jelu dati dodatnu svežinu i prepoznatljivu aromu. Po potrebi dodajte malo soli, a pre posluživanja ostavite kratko da se ukusi prožmu. Ovaj jednostavan postupak čuva prirodnu punoću sastojaka i pokazuje kako se od nekoliko namirnica može pripremiti jelo bogatog i upečatljivog ukusa.
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Otkrijte kako obične namirnice u manastirskoj kuhinji po starom receptu postaju čudesno jelo koje greje i telo i dušu u dane posta.
Desert sa Atosa koji osvaja na prvi zalogaj.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Tanke, mirisne kore i sočan nadev od praziluka kriju se iza recepta koji ne traži ni kvasac ni rernu, a osvaja već na prvi zalogaj.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.