U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Pre nego što je nebo dobilo svoj svod, zemlja svoj oblik, a čovek svoj dah, Slovo je već bilo u Boga. U svojoj besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima vladika Nikolaj Velimirović govori o Hristu kao o večnom Slovu kroz koje je sve postalo, ali i o tajni Njegovog Vaploćenja, kada je Slovo postalo telo i prišlo čoveku. U besedi se otvara veličina Vaploćenja, ali i pitanje pred kojim razum zastaje: kako je večni Sin Božji mogao da primi ljudsku prirodu, a da ostane ono što jeste, jedno sa Ocem i Duhom Svetim?
Beseda Slovu Božjem - Stvoritelju sveta
"Ono bješe u početku u Boga. Sve je njime postalo." (Jov. 1, 2-4)
O čudesnom Slovu Božjem, braćo, govori Jevanđelist, o Reči slovesnoj, smislenoj, o Mudrosti Božjoj večnoj, o Sinu Božjem savečnom. To čudesno Slovo beše jednobitno sa Ocem i Duhom Svetim, a ipostasno različno i od Oca i od Duha, jer se rađaše od Oca nerođenog. Beše, i jeste, i biće.
Kada Ono beše u Boga? U početku, veli Jevanđelist. Šta znači ova reč: u početku? Znači isto što i prvo, ili najpre. Najpre, dakle, Slovo Božje beše u Boga, uvek jednobitno sa Ocem i ipostasno kao Sin, ali još ne i vaploćeno.
Po tom se to Slovo Božje vaplotilo i u telu javilo rodu ljudskom. Dok beše kao nevaploćeno Slovo u Boga, sve je njime postalo. Nebo i zemlja, i sav svet nebeski i sav svet zemaljski – sve je postalo Njime, tim Slovom Božjim, dok Ono beše nevaploćeno u Boga. Bez Slova Božjeg ništa nije postalo što je postalo.
Ono beše život i svetlost, i svetlost svetljaše u tami, a tama ga ne obuze. Pre svega smrt i greh predstavljaju tamu. Ta tama ne obuze Sina Božjeg. No i sav stvoreni svet je tama prema Bogu, ali, u toj tami svetli Slovo Božje, Mudrost Božja slovesna, rečita, veličanstvena. Svako bi stvorenje bilo tama, da iz njega ne sija tajanstvena svetlost Sina Božijeg, kojim je sve postalo što je postalo.
Ono beše u početku u Boga. A po tom šta je bilo s Njim? I Slovo postade tijelo. Dovde je istorija stvaranja sveta, odavde istorija spasenja roda ljudskog.
No postavši telom Slovo Božje nije se udaljilo od Boga Oca i Duha Svetoga, jer je Trojica božanska nerazdelna, nego se samo zaogrnulo telom i dušom ljudskom, da bi se u hladu tela moglo približiti ljudima – sunce nad suncima – i spasti ljude.
O braćo moja, kako je umilna i neiskazano čudna tajna vaploćenja Božjeg. Ako tu tajnu prigrlimo srcem, lakše ćemo joj se približiti umom.
O Gospode Spasitelju blagi, slavo Oca i radosti Duha Svetoga, pomiluj nas i spasi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.
U besedi za utorak 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se na milost ne sme gledati kao na dozvolu za grešenje i zašto je pokajanje jedini pravi odgovor na Božju ljubav.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.