Duhovna riznica 15.09.2026 | 08:00

KAKO JE HRISTOS POSTAO ČOVEK, A OSTAO BOG: Vladika Nikolaj otkriva šta se dogodilo kada je večna Reč postala telo

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
KAKO JE HRISTOS POSTAO ČOVEK, A OSTAO BOG: Vladika Nikolaj otkriva šta se dogodilo kada je večna Reč postala telo
Freepik

U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.

Pre nego što je nebo dobilo svoj svod, zemlja svoj oblik, a čovek svoj dah, Slovo je već bilo u Boga. U svojoj besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima vladika Nikolaj Velimirović govori o Hristu kao o večnom Slovu kroz koje je sve postalo, ali i o tajni Njegovog Vaploćenja, kada je Slovo postalo telo i prišlo čoveku. U besedi se otvara veličina Vaploćenja, ali i pitanje pred kojim razum zastaje: kako je večni Sin Božji mogao da primi ljudsku prirodu, a da ostane ono što jeste, jedno sa Ocem i Duhom Svetim?

Beseda Slovu Božjem - Stvoritelju sveta

"Ono bješe u početku u Boga. Sve je njime postalo." (Jov. 1, 2-4)

O čudesnom Slovu Božjem, braćo, govori Jevanđelist, o Reči slovesnoj, smislenoj, o Mudrosti Božjoj večnoj, o Sinu Božjem savečnom. To čudesno Slovo beše jednobitno sa Ocem i Duhom Svetim, a ipostasno različno i od Oca i od Duha, jer se rađaše od Oca nerođenog. Beše, i jeste, i biće.

Kada Ono beše u Boga? U početku, veli Jevanđelist. Šta znači ova reč: u početku? Znači isto što i prvo, ili najpre. Najpre, dakle, Slovo Božje beše u Boga, uvek jednobitno sa Ocem i ipostasno kao Sin, ali još ne i vaploćeno.

Po tom se to Slovo Božje vaplotilo i u telu javilo rodu ljudskom. Dok beše kao nevaploćeno Slovo u Boga, sve je njime postalo. Nebo i zemlja, i sav svet nebeski i sav svet zemaljski – sve je postalo Njime, tim Slovom Božjim, dok Ono beše nevaploćeno u Boga. Bez Slova Božjeg ništa nije postalo što je postalo.

Ono beše život i svetlost, i svetlost svetljaše u tami, a tama ga ne obuze. Pre svega smrt i greh predstavljaju tamu. Ta tama ne obuze Sina Božjeg. No i sav stvoreni svet je tama prema Bogu, ali, u toj tami svetli Slovo Božje, Mudrost Božja slovesna, rečita, veličanstvena. Svako bi stvorenje bilo tama, da iz njega ne sija tajanstvena svetlost Sina Božijeg, kojim je sve postalo što je postalo.

Ono beše u početku u Boga. A po tom šta je bilo s Njim? I Slovo postade tijelo. Dovde je istorija stvaranja sveta, odavde istorija spasenja roda ljudskog.

No postavši telom Slovo Božje nije se udaljilo od Boga Oca i Duha Svetoga, jer je Trojica božanska nerazdelna, nego se samo zaogrnulo telom i dušom ljudskom, da bi se u hladu tela moglo približiti ljudima – sunce nad suncima – i spasti ljude.

O braćo moja, kako je umilna i neiskazano čudna tajna vaploćenja Božjeg. Ako tu tajnu prigrlimo srcem, lakše ćemo joj se približiti umom.

O Gospode Spasitelju blagi, slavo Oca i radosti Duha Svetoga, pomiluj nas i spasi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

BONUS VIDEO