Reči apostola Petra o tome da verni mogu imati „deo u Božjoj prirodi“ bile su povod vladici Nikolaju Velimiroviću da pronikne u jednu od najuzvišenijih hrišćanskih istina. U svojoj besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima svetitelj govori o susretu Božje milosti i čovekovog truda, objašnjavajući da se put ka zajednici sa Bogom otvara kroz Hrista, ali da čovek taj dar može primiti tek kada se udalji od onoga što ga odvaja od duhovnog života.
Beseda o udelu vernih u prirodi Božjoj
"Da imate dijel u Božijoj prirodi." (II Pet. 1, 4)
Kako može braćo, smrtan čovek imati deo u Božjoj prirodi? Kako se može večno združiti s vremenim, i slavno s beslavnim, i netruležno s truležnim, i čisto s nečistim? Ne može bez naročitih uslova.
A te uslove apostol i spominje, i to: jedan uslov od Božje strane, a drugi od strane čovečje. Kao uslov od Božje strane on spominje sile Njegove koje trebaju k životu i pobožnosti; a kao uslov od strane čovečje – ako utečete od tjelesnijih želja ovoga svijeta.
Bog je ispunio Svoj uslov i dao nam Svoje sile darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju. Sada je na redu čovek da ispuni svoj uslov, tj. da, poznavši Hrista Gospoda, uteče od telesnih želja ovoga sveta.
Gospod Hristos prvo je otvorio nebo i sva blaga nebeska, pa je onda pozvao ljude da pristupe i prime ta blaga. Kako je pozvao? Da li samo rečima? I rečima, no ne samo rečima nego slavom i dobrodjetelju: slavom, tj. Svojim slavnim vaskrsenjem; dobrodetelju, tj. svojom čudesnom službom i stradanjem.
Time je On pozvao nas da primimo prevelika obećanja, te da njih radi imamo deo u Božjoj prirodi. No da bismo mogli poznati Hrista i čuti Njegov poziv, moramo prethodno uteći od telesnih želja ovoga sveta.
Ako li ne utečemo, onda ćemo ostati slepi pred Njim, pred Njegovom slavom i dobrodetelju, i gluvi pred Njegovim pozivom.
O braćo, kako je prevelika milost Božja prema nama! Po toj prevelikoj milosti Božjoj nama smrtnima nudi se usinovljenje od besmrtnog i nama grešnim uziđivanje u proslavljeno Telo Gospoda Isusa.
Ali – samo pod uslovom, koji nije ni veliko breme ni težak krst.
O Gospode Isuse, ispunjenje svih obećanja i izvore svih dobara, isceli nas od slepila i gluvila našeg i dodaj nam sile da uteknemo od telesnih želja ovoga sveta. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za sredu 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećoj razlici između prolaznog života i večnosti, otkrivajući zašto samo srce sjedinjeno sa Hristom može postati deo večne građevine Božjeg Carstva.
U besedi za petak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da najveća opasnost ne dolazi spolja, već iz čovekovog srca.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.