Duhovna riznica 16.08.2026 | 08:00

NAJTEŽA KAZNA NIJE ONO ŠTO ČOVEK IZGUBI, VEĆ ONO ŠTO ZABORAVI: Vladika Nikolaj upozorava na trenutak kada ostajemo bez svog najvećeg oslonca

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
NAJTEŽA KAZNA NIJE ONO ŠTO ČOVEK IZGUBI, VEĆ ONO ŠTO ZABORAVI: Vladika Nikolaj upozorava na trenutak kada ostajemo bez svog najvećeg oslonca
Unsplash

U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.

Ako vo poznaje gospodara, a magarac jasle iz kojih se hrani, šta se događa sa čovekom koji zaboravi Boga, svog Tvorca i Hranitelja? Upravo tim snažnim poređenjem vladika Nikolaj Velimirović otvara besedu za nedelju 11. sedmice po Duhovima i podseća na paradoks u kome čovek, obdaren razumom i pozvan da bude bogovidac, može postati slep za Onoga od koga prima sve. Njegove reči nisu samo ukor zbog zaborava Boga, već i poziv da čovek ponovo prepozna svoje istinsko dostojanstvo i sa zahvalnošću prizna Gospoda kao svog Gospodara i Hranitelja.

Beseda o neblagodarnosti ljudskoj neviđenoj i među skotovima

"Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije." (Is. 1, 3)

Blagodarnošću životinja najstrašnije se izobličava neblagodarnost ljudi. Kad vo beslovesni zna ko mu je gospodar, i kad magarac zna čije su jasle, iz kojih se hrani, kako slovesni čovek da ne zna za Boga, svoga Tvorca i Hranioca?

Izrailj znači Bogovidac. I svaki slovesan čovek treba, po slovesnosti svojoj, da bude Bogovidac, da zna Boga, da oseća prisustvo Boga, da služi Bogu, kao nekad krotki i divni Jakov.

No kad slovesni čovek, čije je sve dostojanstvo u poznanju Boga, ne poznaje Boga, to jest kad Bogovidac postane slep za Boga, onda se vo i magarac uzdižu dostojanstvom nad takvim čovekom.

Jer vo bez izuzetka poznaje gospodara svoga, i magarac bez izuzetka poznaje hranitelja svoga, dok kod ljudi postoje izuzetci, tj. postoje ljudi, i to često vođe ljudi, koji ne poznaju Gospodara svoga ni Hranitelja svoga.

Bezboštvo je bolest jedino ljudi, u vasceloj stvorenoj vasioni. Jer je pobožnost uslov normalnosti i zdravlja samo za čoveka, no ne i za životinje.

Otuda bezbožnost nije bolest životinja nego ljudi, avaj samo ljudi, samo onih koji su određeni da budu Bogovidci, i koji kad izgube pobožnost, postaju siromašniji i od vola i magarca! To je viđenje Isaije, sina Amosova, proroka Božjega.

O Bože krotkoga Jakova, Izrailja, prosvećenog Bogovidca, pomozi nam da održimo dostojanstvo svoje čovečansko, dostojanstvo bogovidca, i da u svakom danu i času poznajemo i priznajemo s blagodarnošću Tebe kao Gospodara svoga i Hranitelja svoga. Tebi slava i hvala vavek. Amin.