U besedi o proročkim viđenjima vladika Nikolaj Velimirović govori o tome kako čovek može da prepozna Božju istinu i onda kada mu je pogled zaklonjen onim što je prolazno i zemaljsko. Polazeći od proroka Isaije, čiji je život bio svedočanstvo spremnosti da za istinu podnese i najtežu žrtvu, vladika podseća da proročka viđenja nisu bila samo otkrivanje budućih događaja, već i poziv čoveku da se odvrati od zla i okrene Hristu, „Suncu pravde“, kome su proroci svojim rečima pripremali put.
Beseda o proročkim viđenjima
"Viđenje Isaije sina Amosova." (Isa. 1, 1)
Ko ima razuma može da pozna Boga jedinog i istinog. Ko je nerazuman, neka sluša razumnoga, i spašće se i jedan i drugi. Bog se da poznati jasno od stvorene prirode, još jasnije od nadahnutih Božjih ljudi, a najjasnije od Gospoda Hrista. Nadahnuti Božji ljudi pre Gospoda Hrista bili su proroci. Među prvima je bio Isaija sin Amosov. Duh Božji njemu je otvorio vid, i on je video ono što drugi ljudi nisu videli. Zato on svoju poruku narodu svome naziva viđenjem (ili utvarom).
Kako su proroci videli tajne nebeske i tajne budućih događaja, to se ne da opisati; to se samo da doživeti kome se od Boga daruje. Istinita su viđenja svetih proroka, jer su se reči i nebeske prilike iz tih viđenja docnije stvarno potvrdile. Istinita su i za to, što su ona služila dobru ljudi, i vraćanju od zla na dobro. Istinita su još i zbog toga, što ih proroci neustrašivo objavljivahu bez obzira na patnje, koje ih od toga snađoše, čak i bez obzira na ljutu smrt, koju mnogi od njih pretrpeše.
Šta primi Isaija od zemlje i od ljudi, za svoja viđenja? Bogatstvo li, ili čast, ili visoko zvanje? Testerom ga Jevreji prestrugaše! To je bogatstvo, to čast, to slava proroka – postradati za istinu Božju. Poslušajmo, dakle, proroke Božje, jer oni su putovi koji vode gradu cara velikoga, oni su zraci velikog sunca pravde – Hrista, koji na dalekom krugu obasjava ljude svetlošću nebeskom, ukazujući im na Sunce.
O Gospode Hriste, koji si kroz proroke Sebe objavljivao i Sebi put pripremao za silazak u dolinu našu, pomozi nam. Pomozi nam da poznamo svetlost Tvoju i promisao Tvoju u svetim prorocima Tvojim. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Kroz poređenje sa ogledalom Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva duboku poruku o ljudskoj oholosti i pokazuje zašto onaj ko želi da ponizi svetinju na kraju razotkriva samoga sebe.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 11. sedmice po Duhovima objašnjava zašto Hristov nedolazak nije dokaz neispunjenog obećanja i zašto čovek ne treba Božju večnost da meri sopstvenim vremenom.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.