U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
Duhovni život, prema rečima vladike Nikolaja Velimirovića, ne može da se održava sam od sebe. Kao što telo zavisi od hrane, tako i duh traži ono čime će biti nahranjen, a Hristove reči iz Jevanđelja po Jovanu otvaraju upravo to pitanje: čime čovek ispunjava svoj unutrašnji život i šta ga zaista održava živim. U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima vladika Nikolaj govori o razlici između telesnog postojanja i života koji naziva božanskim i večnim, upoređujući duhovni rast sa hranom bez koje nema istinskog života.
Beseda o tome kako se duh mora hraniti Hristom da bi živeo
"Koji jede mene i on će živeti mene radi." (Jov. 6, 57)
Drvo jede zemlju i vazduh i svetlost. Ako drvo ne jede zemlju i vazduh i svetlost, da li će da raste i živi? Odojče na grudima majke svoje šta drugo jede nego majku svoju? Ako ne jede majku svoju, da li će da raste i živi? Tako isto ni duh naš niti će rasti ni živeti, ako ne jede Hrista, živoga i besmrtnoga.
Ovde nije reč o životu opštem, kojim priroda živi, niti o životu zakržljalom, kojim neznabošci žive, nego o životu posebnom, božanskom, večnom; o životu punom i radosnom. Taj život daje se ljudima samo Hristom, i on dolazi samo onima, koji se hrane Hristom.
Svaki je čovek onoliko veliki kakvom se hranom hrani; i svaki je čovek onoliko živ kakvom se hranom hrani. Nije ovde reč o telesnoj hrani, jer se telesnom hranom ne hrani duša čovekova nego samo telo čovekovo.
Ljudi se razlikuju i po telesnom rastu i životu, ali ta je razlika sasvim neznatna. Razlika pak u duhovnom rastu i životu među ljudima je ogromna: dokle se jedni ljudi rastom duha svoga jedva uzdižu nad zemljom, dotle se drugi uzvišuju do nebesa.
Razlika između Iroda i Jovana Krstitelja zar je manja od razlike između cara i angela? Dokle se onaj prvi i telom i duhom vuče po zemlji i zločinom brani stolicu svoju na zemlji, dotle ovaj telom stoji na kamenu u pustinji, a duhom se uzdiže na nebesa među angele.
O braćo moja, uzdignimo duh svoj na nebesa, gde Hristos Gospod sedi na prestolu slave večne, i hranimo i pojimo duh svoj i srce svoje Njime, čistim i svemoćnim životom. Tako ćemo se samo udostojiti da budemo Njegovi sanaslednici u carstvu nebeskom.
Isuse Gospode, istiniti Bože naš, hrano naša slatka i Hranitelju naš čovekoljubivi, ne odrini nas od grudi Tvojih božanskih, jer smo slabi i nejaki. Hrani nas Sobom, o milostivi Hranitelju naš. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.