Duhovna riznica 24.09.2026 | 08:00

NIJE PROBLEM U TOME ŠTO NAM STALNO NEŠTO FALI, VEĆ U TOME ŠTO TRAŽIMO NA POGREŠNOM MESTU: Vladika Nikolaj otkriva šta čoveku zaista nedostaje

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
NIJE PROBLEM U TOME ŠTO NAM STALNO NEŠTO FALI, VEĆ U TOME ŠTO TRAŽIMO NA POGREŠNOM MESTU: Vladika Nikolaj otkriva šta čoveku zaista nedostaje
Religija.rs,Freepik

U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.

Kada čoveka zasite sve zemaljske stvari, a ipak u njemu ostane glad koju ničim ne uspeva da utiša, pitanje više nije šta mu nedostaje, već čime pokušava da nahrani dušu. Upravo na tu nevidljivu glad ukazuje vladika Nikolaj Velimirović, tumačeći Hristove reči „Ja sam hleb života“ i podsećajući da ono što zemlji pripada može da nahrani telo, ali da život duše izvire samo iz njenog jedinog Istočnika.

Beseda o Hristu kao hlebu života

"Ja sam hleb života." (Jov. 6, 35)

Ko može oživljavati, braćo, osim Onoga koji je i stvorio? Ko može u istini biti hleb života osim Stvoritelja našeg? On je stvorio, On drži, On hrani, On oživljava.

Ako pšenica hrani telo, Hristos hrani dušu. Ako se hlebom zemaljskim naše telo održava, Hristom se naša duša hrani i živi. Ako li se duša naša hrani nekom drugom hranom, a ne Hristom, ona truli i umire, a ne živi.

Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život (Jov. 6, 27). Tako reče Gospod prethodno. Prvo ispituje glad ljudi, pa onda nudi hleb; upravo prvo nudi glad, a potom hleb.

Jer ljudi su smeteni u pogledu gladi. Oni su gladni nečega, a ne znaju čega. Nasitivši se hranom zemaljskom i presitivši se, oni ipak osećaju neku neutoljivu glad.

I mada vide da im sva zemlja i sav hleb na zemlji ne može utoliti tu tajanstvenu glad, oni hrle za jelom zemaljskim, oni se otimaju za zemlju i samo za zemlju.

Međutim, prava glad ljudi jeste glad za nebom, za životom večnim, za Bogom. Tu glad Gospod Isus najpre ističe, a potom postavlja trpezu za njeno utoljenje.

Ta trpeza - to je On sam. Ja sam hleb života, koji meni dolazi neće ogladnjeti. Nasitiće se, zaradovaće se, oživeće, poznaće Boga i poznaće sebe.

O, braćo moja – vaskrsnuće iz mrtvih! Jer neprestana hrana jelom koje prolazi, bez hrane besmrtne, duhovne, postepeno umrtvljuje dušu i čini je najzad potpuno mrtvom.

Od čega? Od gladi. Telo je od zemlje i ono se zadovoljava hranom zemljanom. A duša je iz daha samoga Istočnika života, te traži hranu i piće sa toga svog jedinog Istočnika.

O Gospode Isuse, hlebe života večnoga, života istinskog i neprolaznog, najslađi hlebe, nahrani nas Sobom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

BONUS VIDEO