U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Kada čoveka zasite sve zemaljske stvari, a ipak u njemu ostane glad koju ničim ne uspeva da utiša, pitanje više nije šta mu nedostaje, već čime pokušava da nahrani dušu. Upravo na tu nevidljivu glad ukazuje vladika Nikolaj Velimirović, tumačeći Hristove reči „Ja sam hleb života“ i podsećajući da ono što zemlji pripada može da nahrani telo, ali da život duše izvire samo iz njenog jedinog Istočnika.
Beseda o Hristu kao hlebu života
"Ja sam hleb života." (Jov. 6, 35)
Ko može oživljavati, braćo, osim Onoga koji je i stvorio? Ko može u istini biti hleb života osim Stvoritelja našeg? On je stvorio, On drži, On hrani, On oživljava.
Ako pšenica hrani telo, Hristos hrani dušu. Ako se hlebom zemaljskim naše telo održava, Hristom se naša duša hrani i živi. Ako li se duša naša hrani nekom drugom hranom, a ne Hristom, ona truli i umire, a ne živi.
Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život (Jov. 6, 27). Tako reče Gospod prethodno. Prvo ispituje glad ljudi, pa onda nudi hleb; upravo prvo nudi glad, a potom hleb.
Jer ljudi su smeteni u pogledu gladi. Oni su gladni nečega, a ne znaju čega. Nasitivši se hranom zemaljskom i presitivši se, oni ipak osećaju neku neutoljivu glad.
I mada vide da im sva zemlja i sav hleb na zemlji ne može utoliti tu tajanstvenu glad, oni hrle za jelom zemaljskim, oni se otimaju za zemlju i samo za zemlju.
Međutim, prava glad ljudi jeste glad za nebom, za životom večnim, za Bogom. Tu glad Gospod Isus najpre ističe, a potom postavlja trpezu za njeno utoljenje.
Ta trpeza - to je On sam. Ja sam hleb života, koji meni dolazi neće ogladnjeti. Nasitiće se, zaradovaće se, oživeće, poznaće Boga i poznaće sebe.
O, braćo moja – vaskrsnuće iz mrtvih! Jer neprestana hrana jelom koje prolazi, bez hrane besmrtne, duhovne, postepeno umrtvljuje dušu i čini je najzad potpuno mrtvom.
Od čega? Od gladi. Telo je od zemlje i ono se zadovoljava hranom zemljanom. A duša je iz daha samoga Istočnika života, te traži hranu i piće sa toga svog jedinog Istočnika.
O Gospode Isuse, hlebe života večnoga, života istinskog i neprolaznog, najslađi hlebe, nahrani nas Sobom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Teodoru Aleksandrijsku po starom kalendaru, dok se po novom praznuju Sveta prvomučenica Tekla i Sveti Siluan Atonski. Katolička crkva obeležava Gospu od Otkupljenja, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Četvorodnevno putovanje obuhvatiće Pariz, Sen Deni, Lurd i Mec, gde će pontifik učestvovati na međureligijskom susretu, obratiti se državnicima i služiti misu u Katedrali Svetog Stefana.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.
U besedi za utorak 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se na milost ne sme gledati kao na dozvolu za grešenje i zašto je pokajanje jedini pravi odgovor na Božju ljubav.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.
Pre 210 godina rođena je Marija Trandafil, žena čije su zadužbine deci bez roditelja, učenicima i hramovima ostavile trag koji se i danas vidi u Novom Sadu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.