TREBA LI NA DAN SLAVE IĆI NA GROBLJE I POSETITI GROBOVE PREDAKA: Otac Gligorije rešio veliku dilemu vernika
Dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Ne treba očajavati ako na Zadušnice ne možete da odete u crkvu i na grobove svojih najmilijih.
Mitrovske zadušnice, dan posvećen molitvenom sećanju na upokojene, obeležavaju se danas.
Zadušnice su prilika da se porodica okupi u sećanju na preminule, da se pomoli za njih i učini dobro delo u njihovo ime. U crkvu se tradicionalno donose kuvano žito, vino i sveće, a vernici daju imena upokojenih za pomen. Na grobovima se pale sveće, uređuju grobna mesta i obavlja pomen, dok se žito preliva vinom i osvećuje molitvom.
Ipak, postavlja se pitanje šta da rade oni koji iz zdravstvenih, porodičnih ili drugih razloga ne mogu da odu u crkvu, niti da izađu na grobove svojih najmilijih. Da li to znači da ne mogu da obeleže Zadušnice?
Odgovor na ovo pitanje dao je otac Ljuba Ranković, koji objašnjava da se ovaj dan može obeležiti i u porodičnom domu, uz molitvu za pokoj duša preminulih.
Kako ističe, ukoliko neko nije u mogućnosti da ode u crkvu, zadušnice može obeležiti pred slavskom ikonom, uz kandilo, žito, sveće i vino.
- To bi trebalo uradi tako što se pred slavskom ikonom zapali kandilo. Napravi se žito, upale sveće, spremi se vino i pomili se Bogu. I onda krstoobrazno, od gore na dole, sa leva na desno, prelije se žito i izgovori: "Za pokoj duše mojih srodnika" i reći tada imena njihova. "U ime Oca, Sina i Svetog Duha". Na kraju se kaže "Hristos vaskrse, vaistinu vaskrse" - objasnio je otac Ljuba Ranković.
Bonus video
Dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva. Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga. Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu. Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran. Budi deo Religija.rs zajednice.
TREBA LI NA DAN SLAVE IĆI NA GROBLJE I POSETITI GROBOVE PREDAKA: Otac Gligorije rešio veliku dilemu vernika
KAKVU KORIST IMAJU NAŠI UPOKOJENI OD OBILASKA GROBOVA NOĆU?! Teolog Aleksandar o onome što mnogima uteruje strah u kosti!
SME LI SVEĆA KOJA SE UGASILA NA GROBU DA SE VRAĆA KUĆI? Sveštenik rešava jednu od najvećih nedoumica vernika
OVO JE NAJVEĆA ZABLUDA U PRAVOSLAVLJU! Otac Goran objasnio kako radimo protiv naših upokojenih, a da toga nismo ni svesni!
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.