Bol zbog rastanka ne bira ni dane ni noći, ne mari za sate ni običaje, već tiho i uporno podseća na prazninu koja je ostala. U takvim trenucima, mnogi osećaju snažnu potrebu da budu bliže onome ko je otišao - da posete grob, zapale sveću, progovore u tišini i podele ono što nisu stigli da kažu.
Pravoslavna vera, međutim, uči da smrt nije kraj, već prelazak iz ovog prolaznog života u večnost. Zato odnos prema upokojenima ne počiva samo na spoljašnjim gestovima, već pre svega na unutrašnjem, molitvenom sećanju.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.
Shutterstock Roberts Vicups
Korisnije je da se pomolimo za upokojene nego da idemo na groblje, pogotovo noću
Upravo zato, Crkva neprestano podseća vernike da je najuzvišeniji dar koji možemo dati onima koji su otišli - molitva.
U tišini doma, pred ikonom, uz kandilo i sveću, čovek može da učini mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Molitva nije samo uteha za one koji ostaju, već i duhovna pomoć onima koji su prešli u večnost.
Ona premošćava razdaljine koje ljudski razum ne može da shvati i povezuje ljubav koja ne prestaje ni smrću.
Zato se često postavlja pitanje - da li je ispravno ići na groblje u bilo koje vreme, pa čak i noću, kada tuga najjače pritisne srce.
- Verujem da vam je i te kako bilo teško kada ste izgubili nekog dragog bližnjeg i da vam je u nekim trenucima i te kako došlo da odete na njegov grob u bilo kom trenutku. I sad se postavlja pitanje može se ići na groblje i noću. Naravno, ništa nas ne sprečava da odemo - kaže Đurđević, ali i objašnjava:
- Međutim, ukoliko vam dođe ta pomisao, da recimo u 2 ujutru odete na groblje, nema potrebe za tako nečim, ali ne postoji zabrana da to učinite. Samo smatram, da bi u takvom trenutku, i vama i pokojniku bila korisnija molitva. Osnosno, korisnije bi bilo da se pomolite Gospodu za dušu za usnulog, jer jedino što pokojnicima treba jeste molitva. Oni ne mogu da se mole - objasnio je teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.