Bol zbog rastanka ne bira ni dane ni noći, ne mari za sate ni običaje, već tiho i uporno podseća na prazninu koja je ostala. U takvim trenucima, mnogi osećaju snažnu potrebu da budu bliže onome ko je otišao - da posete grob, zapale sveću, progovore u tišini i podele ono što nisu stigli da kažu.
Pravoslavna vera, međutim, uči da smrt nije kraj, već prelazak iz ovog prolaznog života u večnost. Zato odnos prema upokojenima ne počiva samo na spoljašnjim gestovima, već pre svega na unutrašnjem, molitvenom sećanju.
Groblje jeste mesto susreta sa uspomenama, ali duša čovekova nije vezana za zemlju, već za Boga.
Shutterstock Roberts Vicups
Korisnije je da se pomolimo za upokojene nego da idemo na groblje, pogotovo noću
Upravo zato, Crkva neprestano podseća vernike da je najuzvišeniji dar koji možemo dati onima koji su otišli - molitva.
U tišini doma, pred ikonom, uz kandilo i sveću, čovek može da učini mnogo više nego što se na prvi pogled čini. Molitva nije samo uteha za one koji ostaju, već i duhovna pomoć onima koji su prešli u večnost.
Ona premošćava razdaljine koje ljudski razum ne može da shvati i povezuje ljubav koja ne prestaje ni smrću.
Zato se često postavlja pitanje - da li je ispravno ići na groblje u bilo koje vreme, pa čak i noću, kada tuga najjače pritisne srce.
- Verujem da vam je i te kako bilo teško kada ste izgubili nekog dragog bližnjeg i da vam je u nekim trenucima i te kako došlo da odete na njegov grob u bilo kom trenutku. I sad se postavlja pitanje može se ići na groblje i noću. Naravno, ništa nas ne sprečava da odemo - kaže Đurđević, ali i objašnjava:
- Međutim, ukoliko vam dođe ta pomisao, da recimo u 2 ujutru odete na groblje, nema potrebe za tako nečim, ali ne postoji zabrana da to učinite. Samo smatram, da bi u takvom trenutku, i vama i pokojniku bila korisnija molitva. Osnosno, korisnije bi bilo da se pomolite Gospodu za dušu za usnulog, jer jedino što pokojnicima treba jeste molitva. Oni ne mogu da se mole - objasnio je teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.