Duhovna riznica 07.06.2025 | 05:00

“NE ZABORAVI SVOJE POKOJNE – NJIHOV MIR ZAVISI I OD TEBE”: Sveti Teofan Zatvornik podseća zašto ne smemo prestati da se molimo za upokojene

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
“NE ZABORAVI SVOJE POKOJNE – NJIHOV MIR ZAVISI I OD TEBE”: Sveti Teofan Zatvornik podseća zašto ne smemo prestati da se molimo za upokojene
Foto: Freepik Monah, ilustracija

U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”

Dok se liturgijski približavamo prazniku Silaska svetog duha na apostole, u subotu sedme sedmice po Vaskrsu koja je posvećena posebnom sećanju na sve upokojene u veri, reči Svetog Teofana Zatvornika odzvanjaju snažnije nego ikada: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu.” U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", ovaj veliki svetitelj pravoslavne crkve podseća da je Crkva živo telo sastavljeno i od živih i od upokojenih, te da molitva, kao duhovni dah čitavog naroda Božijeg, ima silu da pređe granicu između ovoga i onoga sveta. Zato, ne zaboravimo – za nekoga je naša molitva možda upravo ono što mu je duši najpotrebnije: „kao bednome kora hleba i čaša vode.”

„Neka se niko ne olenji da pomene svoje roditelje. Međutim, treba pominjati i sve pravoslavne hrišćane, i ne samo u ovaj dan, nego u svako vreme i na svakoj molitvi. I sami ćemo tamo biti, i tada će nam takva molitva biti potrebna kao bednome kora hleba i čaša vode.

Seti se da je molitva za upokojene snažna svojom opštošću – time što se uznosi od strane cele Crkve. Crkva diše molitvom. U prirodnom poretku, pri bremenitosti, diše majka, a sila disanja prelazi i na dete. Tako i u blagodatnom poretku stvari – Crkva diše opštom molitvom svih, a sila molitve prelazi i na upokojene koji se nalaze u nedrima Crkve. Jer, ona se sastoji od živih i upokojenih, od onih koji vojuju i onih koji su u slavi.

Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu. Neka to bude tvoja milostinja za njih…”