ISPRAĆAMO ČASNI POJAS NA SVETU GORU: Hvala, Bogorodice, na blagodati Srbiji!
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Težak životni period protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije, koji je usledio nakon razvoda i porodičnog sloma, u njegovom sećanju prelama se kroz odlazak na Svetu goru i susret sa starcem Stefanom Karuljskim - događaj koji i danas nosi posebnu težinu.
Govoreći o tom vremenu, otac Voja kaže:
- Kad mi je bilo najteže, kad me ostavila bivša supruga, uputio sam se na Svetu goru... Mene je bilo žao dece. Muka jedna, a morao sam da radim, imao sam tada svoju razvijenu zubarsku praksu.
U tom trenutku života, između obaveza koje nisu mogle da stanu i unutrašnjeg sloma koji nije prestajao, odlazak na Svetu goru bio je pokušaj da se čovek udalji od pritiska koji ga je pratio iz dana u dan. Put ga je odveo ka starcu Stefanu Karauljskom, asketi koji je živeo povučeno iznad male luke, na mestu do kojeg se stiže uskim serpentinama i strmom stazom.
O samom dolasku kaže:
- Platio sam posebno čamdžiji Grku da me doveze do Svete gore i da narednog dana dođe po mene.
Kada mu se približio, na svega petnaestak-dvadeset metara, dogodio se trenutak koji je, kako svedoči, ostao urezan bez objašnjenja:
- Kad sam prišao na 15–20 metara, vidim ga kako stoji gore u crnoj mantiji. Nije znao zbog čega dolazim, ali čim me je video, rekao je: "Neće ti se ona nikad vratiti!"
Otac Voja se seća da ga je ta rečenica presekle snage, ne zbog same sadržine već zbog načina na koji je izgovorena, kao da dolazi iz znanja koje mu je tada bilo nedostupno.
- Kao da me je nešto udarilo po glavi. Pomislio sam: "Otkud ti to možeš da znaš?"
Boravak kod starca Stefana, prema njegovom svedočenju, doneo je niz događaja koji su ga postepeno izvodili iz uobičajenog osećaja vremena i sigurnosti svakodnevice.
Sledećeg jutra starac ga pita kako je spavao. Otac Voja odgovara da je noć prošla mirno, a onda dolazi rečenica koja menja ton celog boravka:
- Ja nisam spavao. Sa tobom je došlo njih nekoliko. Rvao sam se s njima sve vreme. Moraš da budeš oprezan sada. Svaku stopu moraš da meriš - rekao je starac Stefan ocu Voji.
U tom trenutku, kako kaže, reči su zvučale teško razumljivo, ali nisu ostavljale prostor da budu odbačene kao slučajnost.
Posebno snažan utisak ostavio je čin miropomazanja. Starac ga uvodi u svoju malu crkvu i govori mu da ga mora miropomazati jer je u opasnosti. Dok uzima sveto miro, događa se neočekivan trenutak:
Uzeo je sveto miro i bočica mu je ispala iz ruke i razbila se.
Starac, prema njegovom sećanju, ne prekida čin. Sagnuo se, umočio prste u prosuto miro i nastavio miropomazanje bez reči i bez zastoja.
- Ostao sam potpuno miran i zaštićen - kaže otac Voja.
Silazak ka luci bio je jednako upečatljiv. Starac je išao ispred njega i, kako svedoči, pažljivo je pratio svaki njegov korak, kao da ga vodi kroz prostor u kojem se svaki pogrešan pokret mogao završiti padom.
- Išao je ispred mene i pazio na svaki moj korak da se ne stropoštam u provaliju.
Na samom pristaništu more se uzburkalo, a čamdžija je odbijao da priđe zbog visokih talasa. Starac mu, prema njegovim rečima, kratko govori da prilazi. Čamac ipak uspeva da dođe do obale i da ga preuzme.
- Okrenuo sam se i video ga kako stoji ukočeno i drži blagoslovenu ruku (prsti desne ruke postavljeni u specifičan oblik koji predstavlja skraćenicu imena Isusa Hrista na grčkom: op.a.) i sve je bilo u redu, hvala Bogu.
Svedočenje protojereja Vojislava Bilbije ostaje zapis o jednom ličnom iskustvu koje se u njegovom kazivanju ne zatvara objašnjenjem, već ostaje kao trag vremena u kojem su se, kako kaže, bol, put i susret spojili u jedno sećanje koje i danas nosi posebnu težinu.
Liturgija počinje u devet časova u Hramu Svetog Save, služi patrijarh srpski Porfirije, uz sasluženje igumana vatopedskog Jefrem, sveštenomonaštva i sveštenstva.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.
Nakon podele u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije, više zdravstvenih ustanova uputilo je zahteve da dobiju iste trakice.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
Najstariji sin Mite Pantića iz serijala „Tesna koža“, glumac Gojko Baletić, svedočio je o svom duhovnom putovanju kroz Svetu goru i Svetu zemlju, gde je pronašao blagodet, snagu vere i novu perspektivu za život.
Kako duhovna ravnoteža može promeniti život žene koja se suočava sa ljubavnim previranjima, verom i porodičnim problemima? Protiv nje je borba između prošlih grešaka i novih ljubavi, a otac Andrej daje oštar, ali duhovno smiren odgovor.
Bivši grčki ministar, general Alkivijadis Stefanis, želi da reši goruće probleme – od klimatske krize i prekomernog verskog turizma do višedecenijske pobune monaha Manastira Esfigmen i uticaja stranih sila.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.