Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Čovek ponekad toliko dugo živi sa greškom da više ne vidi jasno koliko ga ona udaljava od Boga. Nepokajani greh opterećuje savest, pomućuje rasuđivanje i čoveku otežava da donese ispravnu odluku. U pravoslavnom iskustvu, izlaz iz takvog stanja nije u tome da se čovek sam bori sa posledicama svojih postupaka, već da se okrene Bogu kroz pokajanje, ispovest i crkveni život. Na to je posebno ukazivao starac Pajsije Svetogorac, koji u jednoj svojoj pouci govori o tome kako se čovek može osloboditi uticaja koji ga odvodi od dobra.
- Đavo nema moć nad vernikom koji ide u crkvu, ispoveda se i pričešćuje. Kad bi ljudi bar otišli kod sveštenika i ispovedali se, nestao bi demonski uticaj na njihovu dušu. Jer sada, zbog uticaja zlih sila koje pomućuju um i težinu nepokajanih grehova, ljudi nisu u stanju ni da razmišljaju i donesu ispravnu odluku. Pokajanje i pričešće lišavaju đavolu njegove moći nad osobom, i leče našu dušu“, govorio je starac Pajsije Svetogorac.
Za starca Pajsija, pokajanje nije samo priznanje greške, već početak stvarne promene. Ispovest čoveka suočava sa istinom o njemu samom, a pričešće ga sjedinjuje sa Hristom. Zato je njegova pouka i danas direktna: put ka slobodi ne počinje promenom sveta oko nas, već iskrenim suočavanjem sa sopstvenim grehom pred Bogom.
Čitanje Jevanđelja za utorak 15. sedmice po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 204 (2,21; 3,1-7)
21. Ne odbacujem blagodat Božiju; jer ako pravednost kroz zakon biva, onda Hristos uzalud umre.1. O nerazumni Galati, ko vas je opčinio da se ne pokoravate istini, vi kojima je pred očima Isus Hristos naslikan razapet među vama? 2. Ovo samo hoću od vas da doznam, da li Duha primiste kroz dela zakona ili kroz propoved vere?
3. Zar ste tako nerazumni? Počevši Duhom, sad telom završavate? 4. Zar toliko postradaste uzalud? Kad bi bilo samo uzalud! 5. Onaj, dakle, koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to zbog dela zakona ili zbog slušanja vere? 6. Kao što Avraam poverova Bogu i uračuna mu se u pravednost. 7. Shvatite, dakle, da su oni sinovi Avraamovi koji su od vere.
Jevanđelje po Marku, začalo 22. (6,1-7)
1. I otide odande, i dođe u postojbinu svoju; i za njim idoše učenici njegovi. 2. I kad dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: „Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takva rukama njegovim čine se? 3. Nije li ovo drvodelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovde među nama?” I sablažnjavahu se o njega.
4. A Isus im reče: „Nigde nije prorok bez časti do u postojbini svojoj i među rodbinom i u domu svome.” 5. I ne mogaše onde ni jednog čuda učiniti, osim što malo bolesnika isceli metnuvši na njih ruke. 6. I čuđaše se neverju njihovome. I prohođaše po okolnim selima i učaše.7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.