ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
U pravoslavnoj tradiciji trpeza nije samo mesto na kome se jede, već i mesto zahvalnosti Bogu za sva dobra koja nam daruje.
Zato su naši preci, pre nego što bi seli za sto, krstili se, izgovarali molitvu i sabirali svoje misli, trudeći se da u miru i slozi pristupe obroku. Verovalo se da hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov koji čovek prima sa zahvalnošću.
Sveti oci učili su da duhovno stanje čoveka utiče na svaki deo njegovog života. Kada su srce i misli ispunjeni gnevom, zavišću, osudom ili brigama, čovek gubi unutrašnji mir i udaljava se od blagodati Božje. Nasuprot tome, mirna savest, zahvalnost i molitva pripremaju dušu da sve što prima bude na korist i spasenje.
Zbog toga Crkva vekovima poziva vernike da ne zaboravljaju molitvu pre i posle jela.
Kroz molitvu čovek priznaje da sve dolazi od Gospoda i da bez njegovog blagoslova ništa ne može biti na istinsku korist. Trpeza tada postaje mesto zajedništva, ljubavi i duhovne radosti, a svaki zalogaj podsećanje na Božju brigu o čoveku.
Mnogi svetitelji upozoravali su da se duhovna borba ne vodi samo u velikim iskušenjima, već i u svakodnevnim trenucima života.
Čak i običan obrok može postati prilika da čovek sačuva mir u srcu, odagna loše pomisli i seti se Gospoda koji ga hrani i održava. Kada se hrani pristupa sa smirenjem i zahvalnošću, čovek ne jača samo telo, već i svoju veru i poverenje u Božju promisao.
O tome je govorio i Sveti Jovan Kronštatski:
"Ne sedaj za sto sa bilo kakvim lošim mislima, da đavo ne bi pretvorio hranu tebi u štetu i piće u bolest, a ne u zdravlje. Jer, đavo preko svega vara i traži način da načini štetu čoveku. Sedi za trpezu sa mirom, zahvaljujući Gospodu, i hrana sa pićem biće ti u korist i u zdravlje."
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Sveti oci učili su da svaka greška može da postane pouka ukoliko čovek iz nje izvuče duhovnu korist.
Ono čega nije bilo na njihovoj trpezi jesu krompir i paradajz, a povrća je bilo svega nekoliko.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Nema skupih namirnica ni komplikovanih koraka, a višnje mu daju posebnu sočnost i miris.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.