NIKAD NE SEDAJTE ZA TRPEZU, A DA OVO NE URADITE! Sveti Jovan Kronštatski otkriva kako đavo hranu i piće pretvara u bolest!
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
hrana nije samo telesna potreba, već i Božji blagoslov.
Ono čega nije bilo na njihovoj trpezi jesu krompir i paradajz, a povrća je bilo svega nekoliko.
Voždovački paroh Gligorije Marković otkrio je da li je greh ako se Sveti Nikola proslavi sa mrsnom trpezom.
Praksa koju je Sveti Sava usadio u srpski dom predstavlja svojevrstan nastavak liturgije, neraskidivu vezu između generacija, vere i Hristovog prisustva u svakom domu.
Pesah se slavi osam dana u krugu porodice, sprema se Seder večere na kojoj se svi ukućani okupljaju oko trpeze na kojoj su postavljena jela koja simbolično podsećaju na robovanje Izraelaca u Egiptu i njihovo izbavljenje. Reč je o prazniku koji je jedan od tri hodočasničkih praznika kada svi Jevreji koji imaju mogućnost odlaze na hodočašće u Jerusalim. U vreme postojanja hrama svaki punoletni muškarac je bio obavezan da dođe u Svet grad.
Jovan se zove Krstitelj, jer je, po verskom učenju, krstio Isusa Hrista, a Preteča zato što je najavljivao Hristov dolazak. Slavi se više puta godišnje. U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume, jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja. Vernici, bilo pravoslavci ili katolici, vrlo često daju Jovanovo ime svojoj deci. Pravoslavci slave krsnu slavu svetog Jovana, a katolici obično slave imendan.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.