ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Praksa koju je Sveti Sava usadio u srpski dom predstavlja svojevrstan nastavak liturgije, neraskidivu vezu između generacija, vere i Hristovog prisustva u svakom domu.
Srpski narod vekovima neguje duboko ukorenjenu tradiciju proslavljanja krsne slave, običaja koji je postao simbol vernosti i duhovnosti, a istovremeno svetionik hrišćanske porodične svetkovine. U svetu gde se mnoge kulture i religije menjaju i prilagođavaju vremenu, Srbi ostaju jedinstveni po ovom običaju koji je neraskidivo vezan za identitet i postojanje svakog doma.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već i molitveni čin u kojem se prepoznaje veza između generacija, kao i neraskidiva nit između ovozemaljske i nebeske trpeze. Ovaj jedinstveni obred osvetljava put ka razumevanju ne samo prošlosti, već i sadašnjosti, jer u njemu Srbi čuvaju svoju veru i identitet.
Otac Aleksandar Jovanović, osvrćući se na značaj krsne slave, ističe ključnu ulogu Svetog Save u njenom oblikovanju:
- Sveti Sava je svest o svetogorskoj trpezi doneo u srpski dom. Lomljenjem slavskog kolača, obred koji sad imamo potiče iz 19. veka, ali svakako se hleb lomio i prolivao vinom i u vreme Svetog Save. To je najstariji apostolski običaj koji je očuvan na svetogorskoj trpezi i koji predstavlja nastavak liturgije kroz trpezu. Sveti Sava je to doneo u srpski dom sa vrlo izričitom i jasnom suštinskom porukom. Zašto je to uradio? Zbog toga da bi liturgizovao domaćinstva i srpski dom - rekao je otac Aleksandar za "YouTube" kanal “Žive reči”.
Kroz ovaj apostolski običaj, slava nije samo porodično okupljanje, već produžetak svetinje, deo liturgijskog čina koji se prenosi sa oca na sina, iz generacije u generaciju. Sveti Sava je time usadio u srpski narod duboku veru i spoznaju da je porodica, kroz obeležavanje krsne slave, uvek okupljena oko Hristovog prisustva. Lomljenje slavskog kolača, koji neki neosnovano doživljavaju kao paganski običaj, zapravo je hrišćanski čin iz najstarijih apostolskih vremena, kroz koji porodica deli blagodati i ljubav Hristovu.
- Prema slavskom kolaču neki imaju averziju jer ga smatraju paganskim običajem. Međutim, ne znaju da je to najstariji hrišćanski običaj apostola, pre nastanka same liturgije, kroz koji se pokazuje svešteno prisustvo Hristovo na trpezi, gde Gospod obeduje sa nama našu hranu ovoga sveta, onako kako ćemo mi obedovati hranu ljubavi, hraneći se sa Njim na trpezi Svete Trojice u blagodati liturgijsko - ističe otac Aleksandar, dodajući da ovaj običaj nije samo svetkovina, već čin koji domaćinstvo povezuje sa nebeskom trpezom, gde se duhovna hrana ljubavi prima u zajednici sa Gospodom.
Slava je postala više od tradicije. Ona je, kako kaže otac Aleksandar, „predivno tkanje“ koje je Sveti Sava utemeljio i koje je „otkupilo srpsku dušu od svih mogućih propasti.“ Tokom burnih istorijskih događaja, mnogi Srbi su se, uprkos progonima i opasnostima, odricali mnogo čega, ali su uvek, makar i u tajnosti, slavili svog svetitelja, poštujući slavu zbog ljubavi prema svojim precima. Slava je postala temelj porodične i duhovne povezanosti, čuvajući srpski narod od zaborava, kao nit koja ne prestaje da spaja generacije.
- Mnogo je Srba koji će, u svim okolnostima, ako treba i u tajnosti, poštovati svog svetitelja, ako ništa drugo, zbog ljubavi prema svom dedi, prema svom ocu. A Sveti Sava je naš prvi deda. Prvi poglavar naše Crkve. Mi sveštenici tako od milošte zovemo naše duhovne vođe – deda. Dakle, naš prvi deda ili protodeda jeste Sveti Sava, koji je usadio u naš narod nešto apostolsko, ranohrišćansko, što je srpski dom učinilo najbližim oltaru na dan slave - kaže sveštenik Aleksandar Jovanović.
U suštini, krsna slava je srce srpskog doma – svetkovina vere, ljubavi i zajedništva koja nadilazi vreme i istorijske izazove. Ona nas uči da, i kada se sve menja, ostajemo verni onome što nas čini onim što jesmo – Hristu, veri, porodici i precima. To je ona nevidljiva nit koja spaja srpski narod, čineći ga posebnim u pravoslavnom svetu, gde slava postaje više od običaja – ona postaje život.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova. Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire. Sveti oci uvek ističu da nas Gospod čuje u svakom trenutku i na svakom mestu, ali molitva u sabranju nosi poseban blagoslov zajedništva. Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.


ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
KAKO JE SLAVA POSTALA AUTENTIČAN VERSKI OBIČAJ KOD SRBA: Šta je Sveti Sava rekao sveštenicima i kako se obeležavanje sveca zaštitnika ukorenilo u naš narod
MOLITVA KOD KUĆE ILI U CRKVI: Koji je pravi način da se obratimo Bogu?
ZAŠTO BOG NE ISPUNJAVA NAŠE MOLITVE I ŽELJE: Odgovor na pitanje koje nekad i najrevnosnije vernike boli jeste težak, ali je za nas i najbolji
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.