ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova.
Praksa koju je Sveti Sava usadio u srpski dom predstavlja svojevrstan nastavak liturgije, neraskidivu vezu između generacija, vere i Hristovog prisustva u svakom domu.
Srpski narod vekovima neguje duboko ukorenjenu tradiciju proslavljanja krsne slave, običaja koji je postao simbol vernosti i duhovnosti, a istovremeno svetionik hrišćanske porodične svetkovine. U svetu gde se mnoge kulture i religije menjaju i prilagođavaju vremenu, Srbi ostaju jedinstveni po ovom običaju koji je neraskidivo vezan za identitet i postojanje svakog doma.
Krsna slava nije samo porodična svetkovina, već i molitveni čin u kojem se prepoznaje veza između generacija, kao i neraskidiva nit između ovozemaljske i nebeske trpeze. Ovaj jedinstveni obred osvetljava put ka razumevanju ne samo prošlosti, već i sadašnjosti, jer u njemu Srbi čuvaju svoju veru i identitet.
Otac Aleksandar Jovanović, osvrćući se na značaj krsne slave, ističe ključnu ulogu Svetog Save u njenom oblikovanju:
- Sveti Sava je svest o svetogorskoj trpezi doneo u srpski dom. Lomljenjem slavskog kolača, obred koji sad imamo potiče iz 19. veka, ali svakako se hleb lomio i prolivao vinom i u vreme Svetog Save. To je najstariji apostolski običaj koji je očuvan na svetogorskoj trpezi i koji predstavlja nastavak liturgije kroz trpezu. Sveti Sava je to doneo u srpski dom sa vrlo izričitom i jasnom suštinskom porukom. Zašto je to uradio? Zbog toga da bi liturgizovao domaćinstva i srpski dom - rekao je otac Aleksandar za "YouTube" kanal “Žive reči”.
Kroz ovaj apostolski običaj, slava nije samo porodično okupljanje, već produžetak svetinje, deo liturgijskog čina koji se prenosi sa oca na sina, iz generacije u generaciju. Sveti Sava je time usadio u srpski narod duboku veru i spoznaju da je porodica, kroz obeležavanje krsne slave, uvek okupljena oko Hristovog prisustva. Lomljenje slavskog kolača, koji neki neosnovano doživljavaju kao paganski običaj, zapravo je hrišćanski čin iz najstarijih apostolskih vremena, kroz koji porodica deli blagodati i ljubav Hristovu.
- Prema slavskom kolaču neki imaju averziju jer ga smatraju paganskim običajem. Međutim, ne znaju da je to najstariji hrišćanski običaj apostola, pre nastanka same liturgije, kroz koji se pokazuje svešteno prisustvo Hristovo na trpezi, gde Gospod obeduje sa nama našu hranu ovoga sveta, onako kako ćemo mi obedovati hranu ljubavi, hraneći se sa Njim na trpezi Svete Trojice u blagodati liturgijsko - ističe otac Aleksandar, dodajući da ovaj običaj nije samo svetkovina, već čin koji domaćinstvo povezuje sa nebeskom trpezom, gde se duhovna hrana ljubavi prima u zajednici sa Gospodom.
Slava je postala više od tradicije. Ona je, kako kaže otac Aleksandar, „predivno tkanje“ koje je Sveti Sava utemeljio i koje je „otkupilo srpsku dušu od svih mogućih propasti.“ Tokom burnih istorijskih događaja, mnogi Srbi su se, uprkos progonima i opasnostima, odricali mnogo čega, ali su uvek, makar i u tajnosti, slavili svog svetitelja, poštujući slavu zbog ljubavi prema svojim precima. Slava je postala temelj porodične i duhovne povezanosti, čuvajući srpski narod od zaborava, kao nit koja ne prestaje da spaja generacije.
- Mnogo je Srba koji će, u svim okolnostima, ako treba i u tajnosti, poštovati svog svetitelja, ako ništa drugo, zbog ljubavi prema svom dedi, prema svom ocu. A Sveti Sava je naš prvi deda. Prvi poglavar naše Crkve. Mi sveštenici tako od milošte zovemo naše duhovne vođe – deda. Dakle, naš prvi deda ili protodeda jeste Sveti Sava, koji je usadio u naš narod nešto apostolsko, ranohrišćansko, što je srpski dom učinilo najbližim oltaru na dan slave - kaže sveštenik Aleksandar Jovanović.
U suštini, krsna slava je srce srpskog doma – svetkovina vere, ljubavi i zajedništva koja nadilazi vreme i istorijske izazove. Ona nas uči da, i kada se sve menja, ostajemo verni onome što nas čini onim što jesmo – Hristu, veri, porodici i precima. To je ona nevidljiva nit koja spaja srpski narod, čineći ga posebnim u pravoslavnom svetu, gde slava postaje više od običaja – ona postaje život.
Iskrena duhovna povezanost sa Bogom i svetima može doneti utehu i isceljenje u trenucima fizičkih i duhovnih izazova. Sa prodorom i prihvataljem hrišćanstva na našim prostorima, Srbi su (jedini) nastavili sa ovom tradicijom, a smtra se da ju Sveti Sava, prvi arhiepiskop Srpske pravoslavne crkve, slavu, kakva se danas slavi, uveo u crkvene okvire. Sveti oci uvek ističu da nas Gospod čuje u svakom trenutku i na svakom mestu, ali molitva u sabranju nosi poseban blagoslov zajedništva. Apostol Pavle kaže: "Molite se neprestano." Nije slučajno to rekao. To znači da čovek ne može bez molitve. Ne zato što je molitva obraćanje Bogu, u kojem mi tražimo da nam ispuni naše želje i da ono što nam je potrebno po našoj proceni, govorio je Patrijarh Porfirije.
ZAŠTITA I OSLONAC KADA JE NAJTEŽE: Ova molitva je izvor snage u vreme bolesti
KAKO JE SLAVA POSTALA AUTENTIČAN VERSKI OBIČAJ KOD SRBA: Šta je Sveti Sava rekao sveštenicima i kako se obeležavanje sveca zaštitnika ukorenilo u naš narod
MOLITVA KOD KUĆE ILI U CRKVI: Koji je pravi način da se obratimo Bogu?
ZAŠTO BOG NE ISPUNJAVA NAŠE MOLITVE I ŽELJE: Odgovor na pitanje koje nekad i najrevnosnije vernike boli jeste težak, ali je za nas i najbolji
Na dan velikog jubileja, u Deževi podno Golije, gde su se nekada nalazili dvorovi Stefana Nemanje, služena je liturgija kao snažno podsećanje na duhovno rodno mesto pravoslavnih Srba — tamo gde se rodila svetosavska iskra koja i danas greje srpski narod.
U svetlu društvenih nemira u Srbiji, mitropolit kruševački u autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, iznosi snažnu poruku o našim istorijskim nevoljama, dok iz perspektive crkvene pastve osvetljava izazove s kojima se suočava patrijarh Porfirije.
Odluka direktorke osnovne škole "Anta Bogićević" da spreči sveštenike da na Savindan osveštaju slavske darove izazvala je buru u javnosti, a akademik Božić u emotivnom pismu poziva na buđenje i odbranu duhovnih vrednosti.
Iako su ovi stihovi postali simbol vere i ljubavi prema Svetom Savi, pominju se imena nekoliko sveštenika i jednog monaha kao potencijalnih autora. Otkrijte sve o njenoj istoriji, uticaju i tragovima koji vode do misterioznog stihopisca.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Samo nekoliko meseci nakon što su obnovile liturgijsko jedinstvo, dve drevne patrijaršije, jerusalimska i antiohijska, ponovo su u sukobu zbog jurisdikcije u Kataru.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
Nekada nam se putevi koje nismo birali, oni koje nismo želeli, pokažu kao najplodonosniji.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Pozvao je na trenutnu trezvenost prostim saznanjem da smo pozvani da živimo u spasonosnoj zajednici.
Protojerej Lambros iz Larise ispratio je još jedno dete na onaj svet. Njegova ćerka ubijena je nožem, a osumnjičeni je njen dvadesetjednogodišnji sin.
U svojoj priči naglašava to kako su ateisti uskraćeni jedne dimenzije, koja je spasonosna.
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Veruje se da kada sveštenik daje blagoslov, Isus Hristos sam, preko sveštenika, blagosilja narod.