Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
U pravoslavnoj tradiciji, sredom ili petkom, kao i tokom velikih postova, na trpezi se često pojavljuju jela koja ne samo da zadovoljavaju duhovne norme, već i čula. Jedno od takvih jela su posne pihtije od povrća – šareni, mirisni i hranljivi specijaliteti koji spajaju jednostavnost i bogatstvo ukusa.
Koreni ovog jela sežu duboko u manastirsku kuhinju, gde su monasi u tišini svojih kelija razvijali recepte koji poštuju pravila posta, ali i neguju ljubav prema jednostavnoj, a ukusnoj hrani.
Jedan od ovih recepata dolazi iz manastira gde su monasi vekovima čuvali tradiciju pripreme posnih jela. Ovaj recept za posne pihtije, bogat različitim vrstama povrća i začinjen blagim vinskim sirćetom, predstavlja pravi ukras svake postne trpeze.
Autentični manastirski recept za posne pihtije od povrća
Sastojci:
1 do 2 kg raznog povrća (po 100–200 g): boranija, grašak, šargarepa, kelj, keleraba, karfiol i dr.
2 kašičice vinskog sirćeta
8 listova belog želatina
2 manja kisela krastavca
1 kuvana cvekla
So
Peršunov list
Ulje
shutterstock.com/Alexander Prokopenko
Posne pihtije od povrća
Priprema:
Povrće operite, očistite i obarite u slanoj vodi. Osim graška, iseckajte povrće na rezance i kolutove, stavite u đevđir i ostavite da se ocedi.
U staklenu činiju, okruglu ili duguljastu, slagajte povrće: u sredinu stavite boraniju, a oko nje pravite venčiće od ostalog povrća. Prelijte sa malo ulja.
Želatin potopite u mlaku vodu da omekša. U vodu u kojoj se kuvalo povrće dodajte sirće i otopljeni želatin, pa prelijte povrće. Stavite na hladno da se stegne.
Pre služenja, ukrasite izrendanom kuvanom cveklom, sitno iseckanim kiselim krastavcima i peršunovim listom.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Na svečanosti „Privrednika“ uz blagoslov patrijarha srpskog i decenije istorijske predanosti, učenici i studenti iz cele Hrvatske primili su podršku koja spaja obrazovanje, kulturu i zajednicu, otvarajući im vrata ka novim prilikama.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Uz pažljivo sečenje, miris ruzmarina i nekoliko osnovnih sastojaka, obična namirnica dobija novu formu i postaje jelo koje spaja meru, ukus i tišinu pravoslavnog posta.
Jeromonah Jerotej Draganović spojio je vekovnu kulinarsku tradiciju i mirise domaćeg povrća u receptu savršenom za dane posta i posne slave, nudeći bogatstvo ukusa i mirisa koji greju dušu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.
Porušeni spomenici kod Obilića nisu samo vandalski čin, već upozorenje koje uznemirava čitavu zajednicu i otvara pitanje dokle traje bezbednost onih koji su sahranjeni, ali i onih koji su ostali.
U besedi za 28. sredu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je izvor svega što je pravedno i blagotvorno samo Bog, dok zlo dolazi iz ljudskog srca, i objašnjava zašto je važno prepoznati pravu prirodu Stvoritelja.