ŠTA BI TREBALO DA URADI RAZUMAN ČOVEK KAD GA NALJUTE: Lekcija života Svetog Nektarija Eginskog
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
U vremenu kada su odnosi među ljudima često opterećeni nerazumevanjem, brzopletim sudovima i nedostatkom strpljenja, pravoslavno učenje nas podseća da je istinska ljubav neraskidivo vezana za žrtvu.
Najteže iskušenje ne dolazi od stranaca, već upravo od onih koje najviše volimo - od porodice, prijatelja i bližnjih, čije reči i postupci mogu duboko raniti srce.
U takvim trenucima, čovek se suočava sa izborom - da uzvrati hladnoćom ili da ostane veran Hristovom putu, koji podrazumeva trpljenje, blagost i nepokolebljivu ljubav.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Upravo u tome se ogleda duhovna snaga - u sposobnosti da ne dozvolimo da nas bol pretvori u ogorčenost.
Primeri svetih pokazuju da je ljubav iznad svake nepravde i da je nada jača od svake tame.
Strpljenje, saosećanje i nežnost nisu slabost, već najviši oblik duhovne zrelosti. Čovek koji se trudi da u svakome pronađe dobro, da pruži ruku umesto da se povuče, i da voli čak i kada je to najteže, hodi putem koji vodi ka istinskom miru.
Na to je ukazivala i Sveta mučenica Aleksandra Romanova koja nam je ostavila u amanet šta činiti kad nas bližnji povrede:
"Krst je i gorčina života ako te pogrešno razumeju čak i oni koje voliš, to je najteže iskušenje za odanost. To je ono što je sigurno najčešće ranjavalo srce Sina čovečjeg. Avaj! Nikad ne odstupati, nikad ne ispoljavati hladnoću, biti strpljiv, saosećati, izražavati nežnost. Uvek tražiti cvet koji pruža latice i srce koje se otvara. Uvek se nadati, kao i Bog. Uvek voleti, to je dužnost".
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Protojerej Andrej Efanov objašnjava ko može da pominje imena na proskomidiji.
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Sedmi Festival manastirskih proizvoda održan je 19. i 20. septembra ispred Hrama Svetog Save, gde su posetioci mogli da upoznaju rad monaških zajednica i da na jednom mestu vide njihove brojne proizvode.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
U besedi iz 1964. svetitelj otkriva duboko značenje praznika i objašnjava kakvu vezu imaju Presveta Bogomajka, Hristova pobeda nad smrću, Sveto Pričešće i čovekov put ka spasenju.
Paroh podgorički govorio je o darovima koje čovek prima od Boga, odgovornosti koju oni nose, ali i o strahu koji ne sme da postane stanje iz kojeg čovek više ne vidi sopstvene mogućnosti.