NAJPRE JE BILA RAZVRATNICA, A ZATIM POKAJNICA, ISPOSNICA I NA KRAJU - MUČENICA: Slavimo Svetu prepodobnomučenicu Evdokiju
Preokret u njenom životu napravio je, prema predanju, neki stari monah German, i to nehotično.
Samo jedan od njih, Eterije, umro je prirodnom smrću.
Srpska pravoslavna crkva 20. marta obeležava Svetih sedam sveštenomučenika hersonskih.
Svetih sedam sveštenomučenika Hersonskih - Vasilije, Jefrem, Evgenije, Elpidije, Agatodor, Eterije i Kapiton - bili su episkopi u Hersonu u razna vremena, i svi su postradali (jedini Eterije je umre mirno) od nevernika, bilo od Jevreja, ili Grka, ili Skita.
Svi su oni odlazili u "te divlje strane kao misionari, šiljani od patrijarha jerusalimskog, da pronose svetlost jevanđelsku".
"Svi namučeni behu i postradaše radi Gospoda svoga", piše u žitijama.
Vasilije je vaskrsnuo sina nekoga kneza u Hersonu, što je naljutilo Jevreje, te ga optužiše.
"Bio je vezan za noge i vučen ulicama gradskim dok dušu ne ispusti".
Jefrem je mačem posečen.
Evgenije, Elpidije i Agatodor behu bijeni štapovima i kamenjem dokle duše svoje Bogu ne predaše.
Eterije je živeo u vreme Konstantina Velikog, te u slobodi i miru upravljaše crkvom, sagradi veliki hram u Hersonu, i skonča mirno.
Kada je poslednji od njih, Kapiton, poslat za episkopa, potražiše Skiti od njega znak, pa da veruju. I predložiše mu sami da uđe u ognjenu peć, pa ako ne izgori, oni će svi poverovati u Hrista.
"Sa toplom molitvom i nadom na Boga Kapiton metnu omofor arhijerejski na sebe i prekrstivši se uđe u zažarenu peć držeći i srce i misli svoje uzdignute k Bogu. I postoja u plamenu oko jednoga časa, i bez ikakve povrede, ni na telu, ni na odelu, izađe zdrav".
Tada su, prema predanju, svi povikali:
"Jedan je Bog, Bog hrišćanski, veliki i silni, koji sačuva služitelja svoga u peći ognjenoj!"
I krsti se ceo grad i sva okolina posle ovoga.
O ovome čudu pričalo se mnogo na Nikejskom saboru.
I svi proslaviše Boga i pohvališe čvrstu veru svetog Kapitona. Posle toga, Kapitona su na putu uhvatili na reci Dnjepru neznabožački Skiti i utopili ga. Svi su postradali početkom IV veka.
Tropar Svetih sedam sveštenomučenika Hersonskih (glas 4):
Bože otaca naših, čini uvek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.
Preokret u njenom životu napravio je, prema predanju, neki stari monah German, i to nehotično.
Oni su bili drugovi Svetog Teodora Tirona.
Prepodobni Gerasim, prema predanju, za vreme časnog posta nije jeo ništa osim što se pričešćivao.
On je ženu preveo u hrišćanstvo i s njom živeo kao sa sestrom.
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
Podvižnik iz palestinske pustinje koji je kroz post, molitvu i tišinu izgradio put koji i danas nadahnjuje vernike da preispitaju sopstvene izbore.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Praznici Vaznesenje Hristovo i Silazak Duha Svetoga pripadaju istom vaskršnjem krugu i njihov datum uvek zavisi od praznika Vaskrsenja Hristovog
Predanje o episkopu iz Kampanije otkriva mučeništvo pred rimskim sudom, oganj koji ga nije spalio i veru koja je nadživela stradanje i smrt.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sećanje na ovog svetitelja iz 4. veka otkriva život ispunjen odricanjem, molitvom i verom koja je, prema predanju, ostavila trag i posle njegove smrti, kroz miro koje je lečilo i menjalo živote vernika.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.