Pod svodovima manastira Gračanica, gde freske pamte vekove i gde se molitva ne prekida ni kada je istorija potisne u stranu, okupio se narod da se seti - ne samo datuma, već rana koje još bole. Dvadeset dve godine od Martovskog pogroma 2004. godine, i tišina je govorila jednako snažno kao i reči.
Parastos su služili vladika Teodosije, vikarni episkop Ilarion Lupulović i iguman Mihailo iz manastira Svetih Arhangela, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije raško-prizrenske. U tom molitvenom sabranju, imena postradalih nisu bila samo izgovorena – vraćena su u živo pamćenje naroda.
Bele ruže koje govore više od reči
Posle bogosluženja, vernici, porodice stradalih i predstavnici institucija krenuli su ka mestu koje nosi težinu tišine. Ispred instalacije „MISSING“, bele ruže polagane su pažljivo, kao da svaka čuva nečiju neizgovorenu priču. Nisu bili potrebni govori, svaki cvet govorio je dovoljno.
U Domu kulture u Gračanici otvorena je izložba „Jesen u Prizrenu“, tiha, ali uporna protivteža razaranju. Već deset godina umetnici odgovaraju onim što se ne može uništiti stvaranjem. Otvarajući izložbu, episkop Ilarion izgovorio je reči koje su ostale među prisutnima:
- Mi smo se sabrali da bismo zajedno sa Bogom stvarali novi svet. Nije slučajno što se taj pokret širi i van manastirske porte – nalazimo se u prostoru preobraženja, gde se sumorna stvarnost sveta preobražava, a okom umetnika sagledava u lepoti. Protiv rugla se borimo lepotom, protiv rušenja stvaralaštvom. Kada strada narod, stradaju i svetinje; kada stradaju svetinje, strada i narod, jer je Crkva Božija i narod Božiji- kazao je vladika Ilarion.
Zavet koji obavezuje
Centralni deo obeležavanja bila je komemorativna akademija – mesto gde se bol pretvara u reč, a reč u zavet. Mitropolit Teodosije nije govorio samo o prošlosti, već i o odgovornosti koja ostaje:
- Naša Crkva je i ranije, kao i danas, jasno osuđivala svako etničko nasilje, bez obzira sa koje strane dolazilo. Mi ne želimo drugome ono što sebi ne želimo. Tražimo mir i dostojanstven život za sve ljude na ovim prostorima. Na zlo ne smemo odgovarati istom merom, niti na mržnju mržnjom, jer bismo time izgubili ljudsko dostojanstvo. Ali ne smemo pristati ni na zaborav, ni na prekrajanje istine, niti na pokušaje da se stradanje žrtava relativizuje. Pružamo ruku pomirenja svakom čoveku dobre volje, ali istinu o Martovskom pogromu moramo čuvati jasno, trezveno i odgovorno - kazao je vladika Teodosije i dodao:
- Zato se danas molitveno sećamo svih nevino postradalih, prognanih, poniženih i uplašenih, svih koji su ostali bez svojih domova i svih koji i danas nose krst stradanja u svome srcu. Neka im Gospod podari Carstvo nebesko, a nama snagu da ostanemo u veri, slozi, istini i ljubavi Hristovoj, da čuvamo jedni druge, svoje svetinje, pamćenje i dostojanstvo, i da, uprkos svim iskušenjima, ostanemo narod ne očajanja, već obnove i vaskrsenja.
Na godišnjicu Martovskog pogroma u Gračanici je obnovljen zavet da se pamti bez mržnje, da se istraje bez osvete i da se ostane svoj – uprkos svemu. Jer tamo gde su svetinje ranjene, narod ne nestaje; u veri pronalazi snagu da opstane, da se sabere i da ponovo podigne ono što je porušeno – i u sebi i oko sebe.
Tokom noći odnet novac od priloga vernika, dok nadležni upozoravaju na stotine nerešenih etnički motivisanih incidenata i izostanak konkretne reakcije međunarodne zajednice.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Nakon akcije u Suvom Grlu, Crkva upozorava da se malobrojne zajednice dovode na ivicu izdržljivost i apeluje da se spreči produbljivanje straha među porodicama koje su odlučile da ostanu na svojim ognjištima.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.