Aktuelno iz SPC 18.03.2026 | 09:43

TIŠINA GRAČANICE GLASNIJA OD SVAKE REČI: Zavet koji narod nosi i kada sve drugo utihne

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
TIŠINA GRAČANICE GLASNIJA OD SVAKE REČI: Zavet koji narod nosi i kada sve drugo utihne
Foto: SPC

Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma

Pod svodovima manastira Gračanica, gde freske pamte vekove i gde se molitva ne prekida ni kada je istorija potisne u stranu, okupio se narod da se seti - ne samo datuma, već rana koje još bole. Dvadeset dve godine od Martovskog pogroma 2004. godine, i tišina je govorila jednako snažno kao i reči.

Parastos su služili vladika Teodosije, vikarni episkop Ilarion Lupulović i iguman Mihailo iz manastira Svetih Arhangela, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije raško-prizrenske. U tom molitvenom sabranju, imena postradalih nisu bila samo izgovorena – vraćena su u živo pamćenje naroda.

Bele ruže koje govore više od reči

Posle bogosluženja, vernici, porodice stradalih i predstavnici institucija krenuli su ka mestu koje nosi težinu tišine. Ispred instalacije „MISSING“, bele ruže polagane su pažljivo, kao da svaka čuva nečiju neizgovorenu priču. Nisu bili potrebni govori, svaki cvet govorio je dovoljno.

U Domu kulture u Gračanici otvorena je izložba „Jesen u Prizrenu“, tiha, ali uporna protivteža razaranju. Već deset godina umetnici odgovaraju onim što se ne može uništiti stvaranjem. Otvarajući izložbu, episkop Ilarion izgovorio je reči koje su ostale među prisutnima:

- Mi smo se sabrali da bismo zajedno sa Bogom stvarali novi svet. Nije slučajno što se taj pokret širi i van manastirske porte – nalazimo se u prostoru preobraženja, gde se sumorna stvarnost sveta preobražava, a okom umetnika sagledava u lepoti. Protiv rugla se borimo lepotom, protiv rušenja stvaralaštvom. Kada strada narod, stradaju i svetinje; kada stradaju svetinje, strada i narod, jer je Crkva Božija i narod Božiji- kazao je vladika Ilarion.

Zavet koji obavezuje

Centralni deo obeležavanja bila je komemorativna akademija – mesto gde se bol pretvara u reč, a reč u zavet. Mitropolit Teodosije nije govorio samo o prošlosti, već i o odgovornosti koja ostaje:

- Naša Crkva je i ranije, kao i danas, jasno osuđivala svako etničko nasilje, bez obzira sa koje strane dolazilo. Mi ne želimo drugome ono što sebi ne želimo. Tražimo mir i dostojanstven život za sve ljude na ovim prostorima. Na zlo ne smemo odgovarati istom merom, niti na mržnju mržnjom, jer bismo time izgubili ljudsko dostojanstvo. Ali ne smemo pristati ni na zaborav, ni na prekrajanje istine, niti na pokušaje da se stradanje žrtava relativizuje. Pružamo ruku pomirenja svakom čoveku dobre volje, ali istinu o Martovskom pogromu moramo čuvati jasno, trezveno i odgovorno - kazao je vladika Teodosije i dodao:

- Zato se danas molitveno sećamo svih nevino postradalih, prognanih, poniženih i uplašenih, svih koji su ostali bez svojih domova i svih koji i danas nose krst stradanja u svome srcu. Neka im Gospod podari Carstvo nebesko, a nama snagu da ostanemo u veri, slozi, istini i ljubavi Hristovoj, da čuvamo jedni druge, svoje svetinje, pamćenje i dostojanstvo, i da, uprkos svim iskušenjima, ostanemo narod ne očajanja, već obnove i vaskrsenja.

Na godišnjicu Martovskog pogroma u Gračanici je obnovljen zavet da se pamti bez mržnje, da se istraje bez osvete i da se ostane svoj – uprkos svemu. Jer tamo gde su svetinje ranjene, narod ne nestaje; u veri pronalazi snagu da opstane, da se sabere i da ponovo podigne ono što je porušeno – i u sebi i oko sebe.