Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
Kada se pažljivo čita novi "Zakon o strancima" koji je prištinska vlast, predvođena Aljbinom Kurtijem, donela po uzoru na evropske standarde, očigledno se vidi samo regulisanje boravka stranaca. Ipak, iza ove „dimne zavese“ krije se mnogo ozbiljnije pitanje - mogućnost direktnog udara na Srpsku pravoslavnu crkvu i njeno sveštenstvo na Kosovu i Metohiji.
Članovi zakona nalažu da svako ko boravi na Kosovu i Metohiji bez tzv. kosovske lične karte mora prvo da se prijavi policiji, a potom pribavi boravišnu dozvolu. Deo sveštenika i monaha, iz različitih razloga, nema odgovarajuće dokumente i time su automatski izloženi riziku od prisilne registracije, a u slučaju odbijanja dozvole i proterivanja.
Slučaj koji upozorava
Najilustrativniji primer dolazi iz manastira Devina voda kod Zvečana. Oktobra 2023. godine, protosinđel Fotije, rođen 1981. u Skoplju i monah Eparhije raško-prizrenske od 2004, praktično je deportovan sa KiM. U manastiru je boravio kontinuirano 13 godina, redovno aplicirao za boravišne dozvole i uspešno položio imigracioni test, ali mu je, bez obrazloženja, rečeno da odmah napusti teritoriju.
Eparhija raško-prizrenska
Iguman Fotije
- Iako je imao odobreno boravište do 11. novembra, rečeno mu je da odmah ide u pritvor i da će biti deportovan, a sve prethodne dozvole su poništene. Nije imao nikakve probleme sa zakonom, a citirani su samo članovi koji se odnose na "razloge nacionalne bezbednosti" - navela je tada Eparhija raško-prizrenska. Otac Fotije je praktično u roku od nekoliko sati bio sproveden do granice sa Severnom Makedonijom, nakon što mu je oduzet pasoš i mobilni telefon, a vozilo detaljno pregledano.
Iako je slučaj prijavljen EU, Euleksu i ambasadorima Kvinte, reakcija je bila minimalna, dok eparhija upozorava da je ovakvim činom praktično započet otvoreni progon sveštenstva i monaštva Srpske pravoslavne crkve, što dodatno pogoršava međunacionalnu i međuversku situaciju na Kosovu i Metohiji.
Strah od novih proterivanja
Istoričar iz Gračanice Aleksandar Gudžić za RT Balkan ističe da će novi zakon ozbiljno otežati život sveštenika i monaha koji nisu rođeni na Kosovu i Metohiji, ali decenijama žive u manastirima.
- Koliko se tačno sveštenika i monaha može naći na udaru zakona nema preciznih procena, ali sigurno je značajan broj. Kurti će insistirati na detaljnoj, rigidnoj primeni zakona - upozorava Gudžić.
Posebno su ugroženi mladi bračni parovi među sveštenicima, čiji je jedan supružnik iz centralne Srbije.
Eparhija raško-prizrenska
Manasitr Devine vode
- Ne mogu da srede dokumenta, a administracija traži papire koje ne mogu da pribave. To može dovesti do razdvajanja porodica, pa čak i dece - dodaje Gudžić.
Problem je i pravni haos na KiM, gde se propisi tumače različito, a diskreciono pravo službenika dodatno stvara pravnu nesigurnost.
Eparhija poziva na dijalog
Suočena sa najavom pojačane primene zakona, Eparhija raško-prizrenska apeluje da se propisi sprovode u skladu sa standardima vladavine prava i nediskriminacije, uz jasna administrativna uputstva i zaštitne mehanizme. Cilj je da studenti, nastavnici, zdravstveni radnici i sveštenici ne budu dovedeni u „pravni vakuum“.
- Osetljiva pitanja moraju se rešavati u dijalogu sa srpskom zajednicom. Rigidna primena bez prelaznog režima može proizvesti nesagledive posledice, pojačati neizvesnost i tenzije - poručuju iz Eparhije.
Sve ukazuje da novi zakon, ma koliko bio objašnjen kao tehnička mera, nosi potencijal da stvori ozbiljnu krizu za SPC na Kosovu i Metohiji. Pitanje je da li će međunarodna zajednica reagovati preventivno ili će slučajevi poput deportacije oca Fotija postati pravilo, a ne izuzetak.
Tokom noći odnet novac od priloga vernika, dok nadležni upozoravaju na stotine nerešenih etnički motivisanih incidenata i izostanak konkretne reakcije međunarodne zajednice.
Nepoznati počinioci razvalili su vrata crkve u Gornjoj Gušterici i odneli priloge vernika, što je među preostalim Srbima na Kosmetu izazvalo novu zabrinutost zbog bezbednosti njihovih mesta molitve.
Iza naizgled „tehničkog“ Zakona o strancima prištinskih vlasti krije se rizik od prinudnog izbacivanja Srba, a primer protosinđela Fotija iz manastira Devina voda pokazuje koliko komplikovan život čeka naše ljude na Kosmetu.
U besedi za sredu 2. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svaka sitnica koju zanemarimo u ovom životu nosi težinu i odlučuje da li ćemo steći duhovni dar ili ga zauvek izgubiti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Nakon akcije u Suvom Grlu, Crkva upozorava da se malobrojne zajednice dovode na ivicu izdržljivost i apeluje da se spreči produbljivanje straha među porodicama koje su odlučile da ostanu na svojim ognjištima.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.