OVE ŽENE SU NAJOPASNIJA BIĆA NA SVETU! Arhimandrit Hrizostom kaže da su čak strah i trepet i za demone!
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
Post nije cilj sam po sebi, već sredstvo da se čovek oslobodi robovanja strastima i nauči da vlada sobom.
U toku je Vaskršnji post, najduži i najstroži post u godini, vreme kada se pravoslavni hrišćani kroz uzdržanje, molitvu i pokajanje pripremaju za doček najsvetlijeg praznika - Vaskrsenja Hristovog. To nije samo promena jelovnika niti puko odricanje od mrsne hrane već duboko duhovno putovanje, povratak sebi i Bogu, čišćenje srca od gneva, zavisti i ravnodušnosti.
Vaskršnji post traje sedam nedelja i podseća na 40-dnevni post Gospoda Isusa Hrista u pustinji.
U tom periodu Crkva poziva vernike na stroži način života: na smirenje, praštanje, milostinju, sabranost i uzdržanje od svega što udaljava čoveka od Boga. Post nije cilj sam po sebi, već sredstvo da se čovek oslobodi robovanja strastima i nauči da vlada sobom.
Post nije privatna stvar pojedinca, već delo cele zajednice. Kada porodica posti zajedno, ona se duhovno učvršćuje. Kada roditelji poste, deca uče primerom, a ne samo rečima.
Posebno je velika snaga u postu majke. Njena molitva i njeno odricanje imaju silu koja prevazilazi ljudsku logiku.
O tome svedoči i priča arhimandrita Kirila Pavlova.
Jednom su pitali arhimandrita Kirila kako objašnjava to čudo da je ratovao i prošao ceo rat nepovređen. Starac je odgovorio jednostavno - čuvala ga je molitva njegove majke, koja je sve duge godine rata držala za njega strogi post sredom i petkom.
Dok je on bio na frontu, ona je u tišini svoga doma, kroz uzdržanje i molitvu, prinosila svoju žrtvu Bogu.
Sličnu priču ispričala je i jedna žena o svojoj babi. Za vreme rata, četvoro njene dece, ćerka i trojica sinova, otišli su na front. Ta majka je ceo rat držala strogi post sredom i petkom, moleći se za njih. I dogodilo se ono što su mnogi smatrali gotovo nemogućim - svo četvoro su se vratili živi i nepovređeni.
Kada su je deca pitala zašto je nastavila s postom i kad su se živi i zdravi vratili s fronta, odgovorila im je:
- Iz blagodarnosti Gospodu. Pokažite mi takvu porodicu iz koje je četvoro otišlo na front i svi su se živi vratili! Ne, sada ću postiti do same smrti, da zahvaljujem Gospodu.
I tako je postila do kraja života.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju. Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima. Tokom narednih sedam nedelja, sve do Vaskrsa, verni su pozvani na uzdržanje, molitvu, pokajanje i dobra dela, kako bi u čistoti srca i misli dočekali najveći hrišćanski praznik. Posebna pažnja tokom posta posvećuje se i odnosima među ljudima.
OVE ŽENE SU NAJOPASNIJA BIĆA NA SVETU! Arhimandrit Hrizostom kaže da su čak strah i trepet i za demone!
OVAKAV POST JE NIŠTAVAN PRED BOGOM! Starac Garvasije o svoj uzaludnosti uzdržanja pojednih vernika
OVOG SE NAROČITO MORATE KLONITI TOKOM POSTA! Sveti Tihon Zadonski objasnio šta vam u ovom periodu može razoriti dušu
KAKO SE PRIMAJU I ISPRAĆAJU GOSTI ZA VREME POSTA: Otac Bojan o važnom pravilu o kojem vernici gotovo ništa ne znaju
U kratkom savetu svetogorski podvižnik objasnio je kako jedan naizgled običan trenutak prolaska pored bolnice postaje ogledalo našeg odnosa prema patnji, zahvalnosti i sopstvenoj savesti.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije ideja, već živa sila koja se pokazuje kroz odnos prema bližnjem.
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
U besedi za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na to kako smer srca određuje ono što čovek vidi i zašto se smisao prepoznaje tek kada se pogled podigne iz prolaznosti ka večnom izvoru života.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Pravoslavlje nas uči da ljubav nije ideja, već živa sila koja se pokazuje kroz odnos prema bližnjem.
Zašto se na groblje nosi vaskršnje jaje, šta znači „Hristos vaskrse“ među humkama i zbog čega ovaj dan nije običan pomen - objašnjava jerej Borislav Petrić
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.