Prepodobni Simeon Divnogorac (poznat i kao Simeon Stolpnik Mlađi) je veliki hrišćanski svetitelj koji se u pravoslavlju proslavlja 6. juna po novom kalendaru.
Rođen je oko 522. godine u Antiohiji, a nakon očeve pogibije u zemljotresu, majka ga je posvetila Bogu.
"U šestoj godini života udaljio se u pustinju ka nekome duhovniku Jovanu, pod čijim rukovodstvom predao se velikom posnom i molitvenom podvigu na udivljenje svih onih koji su ga videli. Pretrpevši strašna iskušenja demonska, on je primio od Gospoda i angela Njegovih veliku utehu i blagodat", piše u žitijama.
Gospod Hristos javio mu se, prema predanju, u vidu prelepog dečka.
"Posle toga viđenja u srcu Simeonovom razgori se velika ljubav prema Hristu".
Najveći deo života proveo je u molitvi i postu na stubu (stolp), po čemu je i dobio naziv Stolpnik.
Zbog čuda koja su se dešavala na mestu gde je živeo, planina je nazvana Divna gora, odakle potiče njegovo ime.
Shodno njegovoj ljubavi prema Bogu, data mu je, prema predanju, bila retka blagodat, pomoću koje je isceljivao svaku bolest, ukroćavao zveri, prozirao u daleke krajeve sveta i u srca ljudska, izlazio van sebe i gledao nebesa, razgovarao s angelima, strašio i razgonio demone, proricao, živeo ponekad po trideset dana bez sna i još duže bez hrane, primao hranu iz ruku angela.
"Na njemu se potpunce ispuniše reči Spasiteljeve: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovih tvoriti" (Jn 14, 12).
Leta Gospodnjeg 596. a u sedamdeset petoj godini života, predstavi se Simeon Gospodu.
Tropar Prepodobni Simeon Divnogorac (glas 1):
Kao pustinjski žitelj i u telu Anđeo i čudotvorac, pokazao si se bogonosni oče naš Simeone. Postom, bdenjem i molitvama, nebeske darove si primio, isceljujući bolesti onih koji ti sa verom dolaze. Slava Onome koji ti je dao snagu, koji te je proslavio i koji kroz tebe daruje svima isceljenje.
Kao mladić, tajno je napustio porodicu i otišao među monahe, a ono što se potom dogodilo njegovoj majci i bratu ostalo je upamćeno u pravoslavnom predanju vekovima.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Car Konstantin je 313. godine doneo Milanski edikt, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija, čime su zaustavljeni okrutni progoni hrišćana.
Nakon što su Evtropije i Kleonik raspeti i izdahnuli 3. marta, Vasilisk je vraćen u tamnicu.