AKO OVO ČINITE, I BOG ĆE PRIPOMOĆI: Jeromonah Jov o sedam pravila za očuvanje braka i porodice!
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Narodno iskustvo i crkveno predanje vekovima upozoravaju na snagu roditeljske reči.
U pravoslavnoj tradiciji roditelji se ne posmatraju samo kao oni koji deci daju život, već i kao prvi učitelji, zaštitnici i duhovni oslonac. Zato se veruje da njihove reči, bilo da su izgovorene u ljubavi ili u gnevu, ostavljaju dubok trag u srcu deteta.
Mnogi duhovnici naglašavali su da je roditeljska ljubav najveći dar koji dete može da primi, ali i da nepromišljene reči mogu naneti rane koje ostaju tokom čitavog života. U trenucima ljutnje, razočaranja ili nemoći, roditelji ponekad izgovore teške i grube reči, ne razmišljajući o njihovoj težini. Međutim, upravo tada je potrebno najviše uzdržanja, jer dete posebno pamti ono što dolazi od najbližih.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Umesto osude i poniženja, naglasak se stavlja na podršku i ljubav, čak i kada dete greši. Svaka izgovorena reč može biti seme koje će doneti dobre ili loše plodove, pa zato hrišćanin treba da pazi na svoj jezik i da nikada ne dozvoli da gnev upravlja njegovim postupcima.
Istovremeno, Crkva podseća i decu na važnost poštovanja roditelja, jer je to jedna od osnovnih zapovesti.
Kada su odnosi u porodici narušeni, put ka miru vodi kroz pokajanje, oproštaj i iskrenu molitvu. Mnogi svetitelji su govorili da nema bezizlazne situacije za čoveka koji se obraća Bogu i traži pomirenje sa bližnjima.
O ovoj temi govorio je i starac Pajsije Svetogorac, upozoravajući na posledice koje mogu ostaviti teške roditeljske reči:
- I čak i ako roditelji nisu proklinjali svoju decu, već su se samo naljutili zbog njih, deca nemaju ni jedan svetao dan u svom životu: njihov život je jedno neprekidno mučenje. Kasnije takva deca veoma pate tokom celog zemaljskog života. Roditeljskoj kletvi pripadaju sve loše reči izgovorene tokom našeg života, tj. ne samo one koje glase: "Proklinjem te", već i takve kao: budalo, debilu, nedorazvijeni, nerazumni, nakazo, neznalico, videćeš na svojoj deci i sl.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
U pravoslavnom učenju porodica se smatra malom crkvom, mestom gde dete prvi put uči šta su ljubav, praštanje, vera i poverenje u Boga.
Delovanje prokletstva se projavljuje u bolestima, a često i u smrti, kaže otac Serafim.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porodici se postavljaju temelji na kojima će dete graditi svoj karakter, a prema pravoslavlju, majka tu igra odlučujuću ulogu.
Sveta osećanja majke i njen sveti život posvećuju bebu od samog trenutka njegovog začeća, govorio je starac Porfirije.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Iskusni pravoslavni duhovnik upozoravao je da u času odlaska iz ovog sveta nestaju sva opravdanja i da ostaje samo način na koji je čovek živeo.
Irena Jurkovska iz Maribora doputovala je sa sinom Kristijanom u svetinju kod Golupca kako bi posvedočila o danima velike neizvesnosti, molitvama koje su joj davale snagu i veri koja joj je, kako kaže, donela nadu i utehu.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Pouka gruzijskog duhovnika o tome da večnost počinje u čovekovom srcu i da smrt samo otkriva ono što je već u nama.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.